Prilazeći Božiću, evanđelju - Božjem milosnom zahvatu u naše živote - želimo dopustiti da ih prožme da ga bolje razumijemo, no za taj korak nije dovoljno izgovarati ili pisati i slušati općenite formule i zadovoljiti se ako se netko pronađe u njima ili ako su nekome slike lijepe ili izazovne, nego moramo ući dublje u evanđelje. Moramo postati sudionici, a ne promatrači događaja došašća.
Na treću nedjelju došašća s Ivanom smo zatvoreni u tamnici. Dakako da naša tamnica nije istog karaktera kao u Ivanovo vrijeme, ali jasno je da je to svaki prostor u kojem se čini da je tama prevladala, da smo poraženi i slomljeni, da nemamo nade i samo čekamo kraj muka. Užasan prostor. I pitamo se je li to istina. Je li stvarno to da se Bog brine i za nas? I u ovim okolnostima? Je li vrijedno za njega podnositi to? I Ivan je to pitao. Je li Isus taj za kojega vrijedi trpjeti i život položiti?
Isus se ne oglušuje, nego skreće pozornost sa sebe upravo na slijepe, hrome, gubave, gluhe, siromahe kojima se navješćuje evanđelje i koji s njim u svojim borbama postaju pobjednici. Mnogo se u zadnje vrijeme spominju izrazi duhovna borba i borba za duše. Jasno je da se radi o borbi za spasenje koja se ne događa negdje u nebu, nego u konkretnosti svakodnevice. Hvala Bogu što do nas dopiru dobre vijesti kako ljudi pobjeđuju tamu grijeha i odbacuju okove zla. Lijepo se prisjetiti kako fantastične stvari Bog čini u životima ljudi koji ne mogu o tome šutjeti pa svjedoče da je njihov ulazak u evanđelje bio spasonosan.
Ali što je s mojim životom? S mojom sljepoćom, gubom, siromaštvom? Što to znači za jednog prevarenog muža ili ženu, za jedno napušteno dijete, za jednog onkološkog bolesnika, jednog liječenog, ili neliječenog ovisnika, za nekog čovjeka koji ne može naći Boga ili mu je naporan, za nekog mladića koji ne vidi smisla, ili za onoga komu je Bog dosadan, za jednog svećenika koji sa svima njima u njihovim tamnicama traži Isusa?
Za sve nas, dragi čitatelji, posebno je važna zadnja vijest koju Ivanu Isus šalje u njegovu tamnicu: "Blago onom tko se ne sablazni o mene." Ne sablazniti se o Isusa znači susresti ga, slušati ga, upoznati ga takva kakav uistinu jest, a ne kakva ga mi projiciramo u svojoj tami po svojim željama i zahtjevima. Ponekad je lakše ostati u tami jer ona ništa ne traži, jer ako uđemo u svjetlo evanđelja, ako ostavimo krive predodžbe i prihvatimo Boga kakav jest, onda moramo promijeniti svoj život.
Još imamo malo došašća. Iskoristimo ga da susretnemo stvarnoga živoga Boga i donesemo ga u stvaran život. Ne trebaju nam kompromisi s tamom, treba nam Božji život u nama. Ne morate meni vjerovati, uvjerite se sami, taj put u evanđelje vrijedan je života. Vlč. Ivica Cujzek
