I ove nedjelje Isus nastavlja svoj govor na gori. Obraća se svojim učenicima, ali i svim ostalim ljudima koji su ga slijedili i slušali. Po tradiciji Crkve te se obveze prenose i na nas danas.
Tako smo izabrani od Boga, da svim ostalim ljudima budemo svjedoci njegove ljubavi. Na temelju toga izabranja kršćanski je poziv nešto osobito, jedinstveno! Služeći se slikama iz svakodnevnog života Isus naglašava dostojanstvo onih koji se vjerom i dobrim djelima odazivlju na njegov poziv i pred njih stavlja određene zahtjeve koje trebaju ispuniti da bi bili znakom njegove prisutnosti u svijetu.
To će reći da i nama danas naš krsni list donosi i obveze, a ne samo pripadnost kršćanskoj zajednici. Naša vjera, ljubav prema Bogu i čovjeku te radost u srcu trebaju doprinositi kvaliteti života ljudi oko nas.
Trebamo svijet učiniti boljim i „ukusnijim“. Trebamo sačuvati istinitost našega vjernič- kog svjedočanstva, a to je moguće samo ako smo trajno povezani s Kristom – ako smo vjerni Bogu koji nas je izabrao i poslao u svijet. Budući da smo u zajedništvu s Isusom Kristom, svjetlom svijeta, bit ćemo sposobni, druge obasjavati.
Trebamo biti spremni priznavati se Božjima, a ne skrivati svoje životno opredjeljenje. Najčešća iskušenja javljaju se na radnim mjestima, u društvu prijatelja i znanaca, u raznim prigodama gdje se okupljamo i imamo priliku razgovarati o temama koje zadiru u područje vjere i morala. Tamo gdje ima protivljenja i napadanja, trebamo s Božjom pomoću bez zadrške pokazati kome smo povjerovali. Istina, jasnim izlaganjem vjerskih istina i zalaganjem da se one poštuju te djelima milosrđa riskiramo osudu javnosti.
Slušat ćemo kako smo konzervativni, da živimo u srednjem vijeku, bit će i uvreda. Svojom dosljednošću sigurno ćemo nekoga dirnuti u njegovoj nutrini i potaknuti na razmi- šljanje, i u konačnici na promjenu života. Možda neće odmah shvatiti Božju dobrotu i prihvatiti ga kao milosrdnog Oca. Naše dosljedno svjedočenje takvima će biti svjetlost u tami i poticaj za napredak.
U tim nastojanjima ne smijemo se samo oslanjati na svoje sposobnosti i stečenu mudrost nego na Božju snagu i pomoć. Molimo Gospodina snagu i milost da mi, kao sol zemlje i svjetlost svijeta vodimo ljude ljubavi Božjoj, ali ne da bi se time hvalili nego da bismo Ga proslavili!
