Iskustvo koje pruža došašće proživljeno s Marijom i Josipom tako je snažno da svaka riječ može samo umanjiti ljepotu spoznaje koja rasvjetljuje naše tame. Treba joj dopustiti da se iz srca preseli u odluke, kako nam pokazuje njihov put u Betlehem. Betlehem je odluka: Biti vjeran. Polazak je odricanje: Ostaviti nevaljalo. Put je prihvaćanje Božje volje: Što?
Često se pitamo kako mogu znati što je Božja volja. Zapravo je pitanje kako mogu ne znati. Imam Božju riječ. Imam kršćanski odgoj. Imam iskustvo Božjih tragova u svemu stvorenome. Imam sakramente koji me upućuju i Crkvu koja me poučava. Imam savjest, imam molitvu u kojoj razgovaram, pitam, slušam Boga. Kako mogu izgubiti osjećaj za njegovu volju?
Možda je odgovor u mojoj tvrdoglavosti. Nije da ne znam, ali idem po svom jer put je naporan, težak. Rizik ogroman. Mogao bih mnogo izgubiti. Okolnosti su nepovoljne, nepoznate, pa i opasne. Izgubit ću, možda, svoju ugodu, sigurnost, možda i prijatelje, možda čak i obitelj. Primit ću udarce, doći će napasti, netko će se uvrijediti, nešto će mi nedostajati, razočarat ću se… Ne znam hoću li uspjeti. Plašim se svega toga.
Posjetio sam nedavno dugogodišnjeg poznanika koji se vidno oprašta od ovoga svijeta. Jedna je od njegovih osobina šutnja – gotovo ništa ne govori. Mentalno je bolestan. Rekao sam mu na odlasku: "Budi hrabar." A on, k'o grom iz vedra neba, meni kaže: "I ti budi hrabar." Te riječi ovoga glasnika Božje volje u dušu su mi usjekle ključnu poruku došašća.
Nije istina da mi ne razumijemo Boga i ne znamo što je njegova volja koja se treba s Božićem roditi u našim životima, samo je pitanje jesmo li hrabri dovoljno da krenemo prema njoj. Polazak je ostaviti grijeh. Pa ako netko i ne bi znao što je grijeh, zna koga može pitati ako mu je stvarno stalo da ga se riješi. Opraštanje od grijeha prvi je korak susretanja s Božjom voljom.
Drugi korak, putovanje, pouzdanje je da Bog zna što čini. I treći korak, gledam Mariju i Josipa, gledam Isusa, gledam početak nade, izvor mira, ljepotu ljubavi, moć vjernosti… Gledam smisao svega. Gledam Božju volju – da na zemlji bude kako je na nebu. Gledam ispunjenje Božjeg obećanja da se isplati biti hrabar. Gledam rezultat odluke da ću biti vjeran, to je Bog koji se daje u moje naručje.
Božji je san naručje čovjeka. San veći od neba i zemlje. Da bi ga i danas ispunio, trebaju mu ruke, ne samo oči. Ne treba mu promatranje i divljenje, nego ljubav da ga prihvatim i hrabrost da ga donosim, poput Marije i Josipa, u sve grubosti, svu tvrdoću i nelagodu svijeta. Bog se ne utjelovljuje jednom na godinu, nego na svakoj svetoj misi. Vrhunac je proputovanja ovim svijetom biti dio ostvarenja Njegova sna. Budi i ti hrabar! Vlč. Ivica Cujzek
