Treću nedjelja došašća liturgija nam donosi kao stanku u ozbiljnosti i pokori na koje nas Crkva inače poziva u ovom vremenu priprave za Kristov dolazak. Ne zato da se opustimo nego da živimo i djelujemo u radosti zbog skorašnjeg silaska Boga u liku djeteta među nas ljude. Taj se dolazak događa postupno, naviješta se po prorocima i pismima. Prorok Izaija svojim sunarodnjacima u babilonskom progonstvu najavljuje skori povratak u obećanu zemlju. Na taj put oslobođenja i izbavljenja od prognaničkih nevolja krenut će svi bez obzira na zdravstveno stanje, na društveni status. Sve će dobiti novi oblik, priroda će se obnoviti, sve će proklijati i procvasti – uistinu će nastati novo nebo i nova zemlja. Bog će se objaviti kao spasitelj i duše i tijela.
Prorok Izaija nas već sada poziva na radost radi budućeg izbavljenja i oslobođenja po Mesijinu dolasku. Činjenica je da se velike stvari događaju polako, nastaju iz sata u sat, iz dana u dan. U mozaiku života važan je svaki kamenčić koji se umeće u kompoziciju da bi na kraju pokazali umjetnikov izričaj. Psalmist nas poziva da unatoč tjeskoba i nevolja koje nas neminovno snalaze u životu trebamo prepoznati Božju prisutnost u našem životu jer on traži načine kako nam pomoći te nas poziva na suradnju. Današnja nas čitanja potiču na svakodnevno izvršavanje svojih obaveza na poslovima koji su stavljeni pred nas. Isusovim suvremenicima teško je bilo prihvatiti Mesiju kakvog im je on pokazivao svojim riječima i djelima. Toga nisu bili pošteđeni ni njegovi učenici.
Danas vidimo da je i Ivan Krstitelj pomalo iznenađen, da ne kažemo razočaran Isusovim javnim djelovanjem među siromašnima, odbačenima, uskraćenima za osnovna ljudska i vjernička prava. Ivan je u svojem kratkom javnom djelovanju bio radikalan pa imamo dojam kao da je i od Mesije očekivao samo nastavak njegovog započetog djela. U svojoj nestrpljivosti kao da je htio doživjeti potpunu objavu Mesije, jer znao je da mu je kraj života blizu. Isus je često na postavljana pitanja odgovarao indirektno, oslanjajući se na starozavjetna pisma. Isus naviješta Boga koji je blizu svim ljudima, a posebno onima koje drugi ne žele vidjeti ni pomoći im u nevolji. On nas danas poziva da se nesebičnom brigom, dobrotom, ljubavlju i postojanošću u brizi za bližnje na neki način približimo, zapravo ugradimo u njihov život.
Takvim životom mi se dajemo drugima i spremni smo žrtvovati svoje želje, potrebe i interese za dobro naših bližnjih. U takvom stanju svaki čovjek zahvaćen je kraljevstvom nebeskim, koje će svoju puninu doseći o drugom Kristovom dolasku. Crkva nas danas na nedjelju Caritasa potiče na ljubav prema bližnjima da djelima ljubavi pokažemo svoju vjeru.
