Poštovani djelatnici, kolege, predstoji nam blagdan Sjećanja na žrtve Vukovara, Škabrnje i Domovinskog rata... Polako, sve ispunjeniji osjećajima suosjećanja i s njihovom golgotom koju su prošli, a i sa sadašnjim problemima, započinjem biti sve ogorčeniji i prkosniji. Čak smatram da bi sjećanje na njihove muke, poniženja i žrtve bilo nepravedno doživljavati sjedeći doma na fotelji, nego bi bilo pravednije tvrdo raditi, čak divljački, kao da branimo Domovinu i time doprinosimo njenom boljitku.
Ovo što je napisao direktor tvrtke u Donjem Kraljevcu - predlažući zaposlenicima da na Dan sjećanja rade, a neradni dan prebace na Badnjak - ako ne najbolje, onda je među najboljim što se napisalo povodom 30. obljetnice najveće tragedije u domovinskom ratu. A sasvim sigurno daleko je bolje od onog što je napisano u sada već poznatom osvrtu “J.. vas Vukovar”.
Ovaj osvrt i zamolba direktora, doduše, govore o istom: kako se odnositi prema žrtvi Vukovara, odnosno što je (ne)primjereno raditi ovih dana te kako se zapravo pomaže i ide naprijed. No, način je dijametralan. Dok direktor argumentirano i s poštovanjem objašnjava zašto bi trebalo raditi, autor spornog osvrta govori o “balzamiranju Vukovara” i njegovom pretvaranju u “beatificiranu mumiju za strahoštovanje”, zatim kako “Hrvatska zabranjuje svaki oblik života i sa žrtvama Vukovara solidarizira se obrednim jednokratnim samoubojstvom” te kako je Vukovar “od grada-mučenika postao krampus za zločestu djecu”, a onda zaključuje: “J.. vas posebni domovinski pijetet. J... vas kolone sjećanja, posmrtni marševi i počasni plotuni. J.. vas plastični lampioni, plastični vijenci i plastične krizanteme. J... vas komemoracije, rekvijemi i mise zadušnice. J.. vas minute šutnje, dani žalosti i noći svijeća. J... vas nogometni memorijali, domoljubni recitali, vukovarski arzuhali i navijački murali. J... vas Vukovar”.
Razumljiva je frustracija koja se javlja kada se pogleda što je Vukovar nekad bio, a što je danas, unatoč svemu što se poduzima. Ali zar je to razlog, odnosno opravdanje da se progovara jezikom ulice? Nemali broj je onih koji misle da ovo nije primjereno. Među njima i Ministarstvo branitelja, koje navodi da “žrtva Vukovara i Škabrnje, hrvatskih branitelja i civila, zaslužuje pijetet”, vrijeđa ih se na “grub i primitivan način” pa je “potrebno zastati i zapitati se - što to smeta autora ovog sramotnog i necivilizacijskog uratka”?
-Zabrinjavajuće je što je tekst osudilo Ministarstvo branitelja, uzvraća odmah HND, kao da to ministarstvo ili bilo tko drugi nema pravo reći svoje. A osvrt sigurno nije u skladu s Kodeksom HND-a, budući da on propisuje kulturu javne riječi. Stoga je za nadati se da će se i po tom pitanju oglasiti nadležno tijelo HND-a, sukladno traženjima onih koji su imali izdvojeno mišljenje o osvrtu i reakciji.
