Pristrano, neobjektivno, jednostrano, neprofesionalno... i slične epitete neki su nadobudni pojedinci javno nadijelili Varaždinskim vijestima proteklog tjedna samo zato što smo objavili članak u kojem se pokušava objasniti tko sve i o čemu pregovara kako bi se došlo do tzv. integralnog rješenja za bale i sudske sporove.
Iako bi tako složena i ozbiljna tematika - navodno teška i pola milijarde kuna jer se u obzir uzimaju čak i vrijednosti onih sporova oko poslova zbog kojih su njihovi akteri na sudu (!?) - zavrjeđivala i puno veći prostor, posvećena joj je jedna stranica, ali to se čini puno previše pristranim i vrlo nekulturnim kritičarima, koji se nisu libili vrijeđati ne samo Varaždinske vijesti i potpisnika ovih redaka, nego gotovo sve odreda u varaždinskom novinarstvu.
U njemu, naime, vide "nekoliko desetaka splašenih curičaka, par zalutalih studenata, koji propali političar i desetine najamnih radnika koji su sami dozvolili da se pretvore u najamne radnike: tko plaća, taj i piše, a najamni radnici - impotentna sedma sila i splašeni curičak odrađuje radni dan".
A čemu sve ove uvrede? Jedini razlog nezadovoljstvo je s varaždinskom gradskom vlašću, kao da joj sudbina ovisi (samo) o novinarima. No, izuzme li se volja građana na izborima i podnošenje ostavke, presudni utjecaj na sudbinu svake vlasti može imati samo zakonom utvrđene okolnosti, posebice pravosuđe, točnije visoko sudstvo. Iako tu ne rade "splašeni curički", nadničari, kruhagladni i tome slični, ni nakon gotovo deset godina nije jasno što se događa sa slučajevima varaždinskoga gradonačelnika Ivana Čehok i ostalih, koji su prvi put privedeni 2011. godine.
A danas ne samo da još uvijek nema pravomoćne presude u ključnim varaždinskim slučajevima, nego javnost ne može dobiti čak ni nepravomoćnu presudu jer to uskraćuje zagrebački Županijski sud, navodeći da bi takva objava utjecala na konačni ishod kaznenog postupka!? To je ustvrdio Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, koji je prijavljen povjereniku za informiranje još u listopadu prošle godine, ali rješenja o (ne)osnovanosti uskraćivanja nepravomoćne presude još nema, iako su zakonski rokovi odavno prošli...
Usprkos svemu tome, nadobudni kritičari, znakovito, niti jednu riječ kritike ne upućuju pravosuđu, posebice neučinkovitom visokom sudstvu. To više čudi jer bez spomenute presude teško je dobro ocijeniti (ne)utemeljenost tzv. integralnog rješenja, koje zapravo još uvijek nije potpuno dostupno i o kojem bi građani trebali reći svoje na referendumu pa bilo ono i uistinu najbolji izlaz iz ove pozicije u kojoj je Varaždin više od desetljeća zbog pohlepe, rivaliteta te neučinkovitog i autističnog visokog pravosuđa.
