Zabrinuti širenjem drugog vala pandemije u nas, posebice brojem preminulih jer tvrde da bi po tome bili lošiji čak od SAD i Švedske, uzme li se u obzir broj stanovnika te sedmodnevni pokazatelj (ukupno smo 35. u svijetu), dvadesetak domaćih znanstvenika i liječnika dalo je preporuke za prevladavanje ove krize.
Glavna preporuka, međutim, nije ništa novo. Kao da već postojeće to nisu ili nisu vrlo blizu toga, potpuno neinventivno i bez kakvog osvrta na (ne)prilike u zemljama sa žešćim pristupom (poput Slovenije) zalažu se za „najoštrije mjere kontrole epidemije, koje su u Hrvatskoj politički i ekonomski moguće“, ograđujući se usput od tvrdnji kolega, poput Gordana Lauca, koji smatraju da epidemija stagnira pa da strože mjere nisu potrebne ili nisu učinkovite, što potkrepljuje i podacima o padu opterećenja glavne naše COVID bolnice.
No, potpisnici apela nedvojbeno su u pravu kada traže regionalni, selektivan pristup kod donošenja mjera, a posebice kvalitetne i javnosti dostupne informacije o širenju zaraze, odnosno javno dostupan registar broja zaraženih, preminulih i hospitaliziranih, kao i kapaciteta za zbrinjavanje COVID-19 i drugih bolesnika. Naime, bez ovih podataka, nemoguće je donijet odgovarajuće mjere, a isto tako ni javnost uvjeriti u njihovu nužnost, odnosno djelotvornost.
Stoga, primjerice, britanski statistički ured objavljuje broj testiranih i oboljelih, i to po dobi i mjestima, odnosno regijama. Kod nas centralne objave ovih podataka nema, već je sve prepušteno na milost i nemilost lokalnih stožera i bolnica, koji traže odgovorno ponašanje ljudi, ali ne daju podatke koji bi zorno pokazali zašto je to bitno ili zašto nešto (ne)rade. Tako, primjerice, i dalje nije poznato koliko pojedine bolnice imaju ukupno kreveta i pacijenata...
Isto tako potpisnici apela nedvojbeno su u pravu kad traže znatno više i odlučnije testiranje radi što bržeg odvajanja zaraženih i njihovih kontakata. Upravo zahvaljujući tome, neke zemlje žive gotovo uobičajeno, dok se u nas relativizira brzo testiranje koje, istovremeno, koriste bolnice! Štoviše, dok potpisnici apela opravdano traže transparentnost, istinu i odlučnost jer epidemija nije pod kontrolom pa će biti i gore, ako se nište ne promijeni, već se čuje da postojeće mjere daju rezultate, iako su kratko na snazi.
Naravno, nitko sretniji od svih nas ukoliko već ove mjere daju rezultate. Međutim, ono što imamo mi, već dulje vrijeme ima više zemalja, među kojima i Njemačka. A tu broj novo zaraženih ne pada, a preminulih i raste. No, možda se kod nas dogodi neko čudo pa će iste, neinventivne mjere dati bolje rezultate. Međutim, ako neće, zna se tko treba preuzeti stvari u svoje ruke u sredinama koje su najviše pogođene ne samo zarazom, nego i prijeporima tko (ni)je kriv, što (ne)valja...