Javno suđenje, osim izuzetaka, i javno objavljivanje presuda elementi su pravičnog suđenja, koje jamči Ustavni sud RH. Zbog izostanka javne objave ukidaju se pravomoćne presude, no što je s prvostupanjskim, nepravomoćnim presudama? Dok nitko, izuzev u posebnim slučajevima, ne osporava javnu objavu izreka presuda, bilo nepravomoćnih, bilo pravomoćnih, tako nije i s cjelovitim nepravomoćnim presudama koje, osim odluke o krivici, sadrže i obrazloženje.
Nepravomoćne presude s obrazloženjem ne žele se javno objaviti čak ni kad su optužene javne osobe koje se terete za sporna djela iz njihovog svakodnevnog djelokruga. Da je tako, najbolje svjedoči sve što se događalo nakon što je potpisnik ovih redaka od 2018. godine pokušavao doći i javno objaviti presudu Županijskog suda u Zagrebu protiv dugogodišnjeg varaždinskoga gradonačelnika Ivana Čehoka te ostalih okrivljenika, koje je USKOK teretio za koruptivna djela, što je kasnije palo u vodu oslobađajućom presudom Vrhovnih suda RH, koji je preinačio prvostupanjsku, osuđujuću presudu.
Čak tri suda, Županijski sud u Zagrebu, Upravi sud i Visoki upravni sud pa i povjerenik za informiranje zauzeli su stajalište da nepravomoćna i osuđujuća presuda protiv Čehoka nije konačna jer je izjavljena žalba pa bi “objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade”.
Međutim, već imamo bogatu praksu objavljivanja nepravomoćnih presuda, koje postaju pravomoćne ukoliko nema žalbi. Dakle, i nepravomoćne presude su u biti cjeloviti dokument. Zašto je onda prvostupanjska presuda dostupna javnosti u cijelosti ako nema žalbi, a ako je podnijeta žalba - nije? Samo zbog toga što bi javna objava cjelovite nepravomoćne presude utjecala na odluku suda koji odlučuje povodom žalbi?
Jasno je da sama javna objava nepravomoćne presude ne može utjecati na suce višeg suda jer oni ionako znaju njezin sadržaj jer o njoj odlučuju. Sporno je mogu li komentari nepravomoćne presude utjecati na suce, što ne bi smjeli, ako imaju integritet. Dakle, radi se samo o zaziranju od javnosti. No, javnost u sudskim postupcima je bitna, što zbog kontrole i povjerenja, što zbog “pedagoškog učinka”.
Na to je sada ukazao Ustavni sud, ukidajući rješenja i presude spomenutih sudova koji nisu htjeli dostaviti presliku presude protiv Čehoka i ostalih. Žalosno je da je za to trebalo gotovo šest godina. U međuvremenu je, radi podizanja transparentnosti pravosudnog sustava i osiguranja kvalitetnijih analiza presuda, izmijenjen Zakon o sudovima kojim se propisuje obveza javnih objava svih sudskih odluka, uz prethodnu anonimizaciju, a sukladno Konvenciji o pravu na pristup službenim dokumentima. Još samo da i to konačno zaživi.
