Kako to da je Neven Bosilj, novoizabrani varaždinski gradonačelnik iz redova SDP-a, koji još čeka na primopredaju, uspio pridobiti ne samo birače lijevog spektra, dakle SDP-a i platforme Budimo grad, nego i one sklone reformistima te narodnjacima pa i šire, a to nije pošlo za rukom Ivan Čehoku, koji kao nezavisan kandidat ima veći prostor za koalicije? Kako to da je Anđelko Stričak, novi varaždinski župan iz redova HDZ-a, uspio u drugom krugu pridobiti nove glasove, dok Radimir Čačić nije uspio zadržati glasove ni svih onih koji su za njega glasovali u prvom krugu?
Želja za promjenama najčešće se navodi kao razlog gubitka vlasti Čehoka i Čačića, tektonskog pomaka koji se vidi kao izravna posljedica onog što se dogodilo u Zagrebu i Splitu te još nekim manjim sredinama u kojima su na vlast došli ljudi izvan tradicionalnih političkih stranaka.
Međutim, kada bi uistinu bio tako u Varaždinu i Varaždinskoj županiji, onda njihovi novi, prvi ljudi ne bi smjeli biti iz dvije najveće političke stranke, HDZ-a i SDP-a. A ipak jesu, kao i u većini gradova i općina. To samo govori da biračima još uvijek nije toliko bitno je li netko član klasične političke stranke ili nije, već kakav je i što nudi, odnosno gdje vidi glavne izazove u svojim sredinama i kako ih misli riješiti. Tamo gdje biračima prihvatljive odgovore daju i stranački čelnici, oni bivaju izabrani, a samo tamo gdje klasične stranke to ne uspiju - dolaze drugi.
SDP je u Varaždinu uspio dati biračima zadovoljavajuće odgovore i kandidata, dok u Zagrebu i Splitu, primjerice, to nije. HDZ još manje. I dogodilo se to što se dogodilo: najvećim gradovima će upravljati dojučerašnji aktivisti, što i ne mora biti loše jer tako velike sredine često se razvijaju po inerciji. A iako je u dobroj mjeri posljedica negativne kampanje i niza savezništava protukandidata, Čačićev gubitak izbora posljedica je i krivih ili barem teško razumljivih poruka prosječnom biraču.
Govoriti danas “Čačić da, HDZ ne”, nije isto kao i u vrijeme Karamarka, pogotovo kada si koalicijski ili projektni partner tom istom HDZ-u. Zašto birači ne bi smjeli odabrati nešto što mogu Reformisti? Zašto ne bi građani mogli nešto sutra što su političari mogli do jučer? Ista ili slična pitanja postavljaju i nakon učestalih istupa Čačića protiv suradnje HDZ-a i Čehoka. Problem su optužnice i postupci. Odjednom.
Naime, ne bi to bilo nimalo čudno da do jučer HDZ nije koalirao sa Čehokom u Varaždinu, a u Varaždinskoj županiji s Reformistima. I nikome to nije smetalo. Godinama. Što se to odjednom dogodilo pa da sada smeta? Iznenadno prosvjetljenje da je ipak dobro imati čiste ruke ili gubitak vlasti te želja da se zadrži što više toga? A to je moguće samo tamo gdje si koalicijski partner, odnosno dio vladajuće većine.
