Treba li ili ne i u Hrvatskoj uvesti oštrije mjere, posebno veća ograničenja kretanja zbog rasta službenog broja oboljelih od koronavirusa, koji je realno i osjetno veći, dvojba je oko koje su se proteklih dana često čula oprečna mišljenja, kao što je to već običaj kada je u pitanju virus o kojem se malo toga pouzdano zna pa se zato u raspravama gube i pojedini akademici, koji podcjenjuju situaciju jer ne shvaćaju da bi smrtnost bila veća kada ne bi bilo truda zdravstvenih djelatnika, čiji je broj ograničen, kao i snaga.
A kada se svašta čuje u akademskoj zajednici, pa i među epidemiolozima, kako se ne bi i drugdje, uključujući i u nacionalni Stožer, koji je imao veliku javnu podršku (samo) u proljeće, kada je jednostavno sve zatvoreno, što je, naravno, dalo rezultate, ali cijenu toga još ćemo dugo računati i plaćati, i to ne samo novcem...
Da je sada nužno učiniti slično, točnije uvesti policijski sat, prvi je ustvrdio varaždinski župan Radimir Čačić, valjda po uzoru na Sloveniju, Austriju i slične zemlje, ocjenjujući da se zaraza toliko naglo širi da drugog izbora nema, pogotovo zato što je zdravstveni sustav prenapregnut. Ne toliko zbog prostora, jer brzo se postavljanu šatori i pripremaju sportske dvorane, koliko zbog opreme i posebice kadrova, što svjedoče i apeli (iz) bolnica, koje nadležni nastoje relativizirati...
Naravno, policijskom su se satu neki oštro suprotstavili. Među njima i predsjednik RH Zoran Milanović, koji je – u svom stilu - poručio da treba strpati u “maricu one koji spominju policijski sat”. No, ma kakva bila, Milanovićeva izjava možda je doprinijela smanjivanju pritiska za uvođenje restrikcije za koje je pitanje imaju li i gdje smisla, odnosno razloga za njih. Bilo koje ograničenje trebala bi se donositi tek kada se dobro objasni što se od nje očekuje i zašto se uopće uvodi. A za policijski sat malo toga se zna pouzdano.
Javnost, nažalost, ne zna čak ni koliki je registrirani broj zaraženih u svim gradovima i općinama, iako bi to govorilo koliko je i gdje situacija ozbiljn(ij)a i gdje uistinu treba jače reagirati. Upravo zbog toga Varaždinske vijesti zatražile su još prije tri tjedna podatke o oboljelima po općinama i gradovima Varaždinske županije. Nisu stizali sve dok nismo podnijeli zahtjev za pristup informacijama, a onda su došli za stanje od prije dva tjedna!? Zašto, teško je shvatiti, a još manje opravdati. A bilo bi vrijedno čuti, pogotovo što neke druge sredine, kao što je Međimurje, podatke o broju oboljelih javno objavljuju iz dana u dan i time ukazuju gdje valja posebno pripaziti.
Zar to to nije svima u interesu? Zar je bolje sve i svakoga zatvoriti, iako Slovačka i azijske zemlje masovnim i brzim testiranjem pokazuje da postoje i drugi, manje represivni, a moguće i učinkovitiji pristupi izazovu pred kojem se našao cijeli svijet.
