Dobar porezni sustav onaj koji je jasan, jednostavan i razborit, odnosno umjereno opterećujući, koji se ne mijenja često, a prikupljeni novac vraća u vidu kvalitetnih javnih usluga. Tako Velimir Šonje i slični ekonomski analitičari opisuju poželjan porezni sustav kakav u Hrvatskoj možemo - samo sanjati.
Doduše, nakon što je PDV svojedobno otišao u nebo pod oblake, a ni ostala porezna opterećenja nisu puno zaostala, počelo se shvaćati da se tako dalje neće moći. No, umjesto jednog, kvalitetnog rješenja, malo pomalo nešto se mijenja pa se sustav sve više usložnjava, pri čemu neki prolaze bolje, neki lošije. A zašto, posebno je pitanje.
Tako, dok se još čeka na racionaliziranje države i smanjenje glavne stope PDV-a od 25 posto, uvedene su niže stope od 5 i 13 posto, koje se obračunavaju na sve više proizvoda. U zadnjem krugu porezne reforme niži PDV propisan je za voće, povrće, meso, ribu, jaja i mlijeko, ali cijene nisu pale, izuzev voću. Vjerojatno će tako biti i s ugostiteljskim uslugama, koje bi ubuduće imale 13 posto PDV jer, eto mi smo turistička zemlja, koje imaju niži PDV. Kao da, primjerice, nismo ili ne bi trebali biti prerađivačka, poljoprivredna ili zemlja okrenuta IT-u...
Za razliku od ovih, mnoge druge sektore porezni prst sreće zaobilazi u širokom luku. Među takvima su i mediji, koji su izloženi raznim izazovima pa ih je sve manje u domaćem, hrvatskom vlasništvu. Tako strani kapital sve više utječe na (ne)informiranje, a to kao da nikog nije previše briga. Istina, ima još medija u hrvatskom vlasništvu, ali sve češće njihov je nakladnik registriran za sve i svašta, samo ne informiranje. Čak i proizvodnju obuće! Gdje toga ima, osim u nas?
No, ne može se reći da je vladajućima baš svejedno što se zbiva u medijskom prostoru. Za neke se posebno brinu pa su tako dnevne tiskovine opterećene s PDV-om od 5 posto, dok su tjednici s - 13 posto!? Potonji već godinama uvjeravaju da to nema smisla jer i oni informiraju javnosti pa bi trebali imati istu stopu PDV-a, ali to nikako da dođe do ušiju onih koji odlučuju, a sudeći prema prijedlogu nove reforme, neće ni sada doći.
Kako bi i dalje mogle stabilno funkcionirati u ovakvo (ne)sređenom sustavu, Varaždinske vijesti povećale su cijenu. Naravno, nije porez jedini razlog. Tu su drugi izazovi, tehnološke i druge prirode, koji traže suvremena rješenja. Zato su drugi (lokalni) mediji poskupjeli već ranije, a sada i mi jer – što je zapravo najvažnije - za stvarnu slobodu govora, obradu društvu bitnih tema nužna je (i) financijska nezavisnosti, odnosno stabilnost, a ne ovisnost o nekome ili nečemu. Izuzev čitatelja, uz koje i dalje ostajemo, u nadi da ćete i vi (o)stati uz nas, a što ćemo vratiti još boljim temama o kojima drugi ne žele, na znaju ili se ne usude izvještavati.
