Svjetska zdravstvena organizacija zabilježila je u četvrtak dnevni rekord od 338.779 slučajeva zaraze koronavirusom, čiju pojavu neki ne vide nimalo slučajno, ukazujući da se Kina početkom godine obvezala kupiti američkih roba za 250 milijardi dolara, izuzev ako se pojavi pandemija. I pojedine zemlje bilježe rekorde, kao Češka i Francuska, pa se u pojedinim gradovima zatvaraju ugostiteljski objekti, dok se iz nekih njemačkih gradova ne može putovati samo tako, kao ni u Madrid...
I u nas se proširuju mjere koje bi trebale dodatno spriječiti širenje zaraze koronvirusom, iako postoje oprečna razmišljanja o tome jesu li prošlotjedni porast broja oboljelih, odnosno umrlih, znak za uzbunu i zaoštravanje mjera ili nisu, odnosno je li broj detektiranih oboljelih od COVID 19 uistinu velik ili nije s obzirom na veći broj testiranih. Vrludaju svi, od epidemiologa do akademika.
Tako akademik Miroslav Radman pita „zbog čega je 300 smrti (uslijed zaraze koronavirusom) važnije nego 50.000 smrti“, koliko ih Hrvatska ima godišnje. Međutim, ukazujući da su „znanstveno neutemeljene usporedbe krivih brojeva onih koji u javnosti žele umanjiti opasnost ovog virusa“, akademik Ivan Đikić pak upozorava da se „virus se ne smije ignorirati, niti omalovažavati“ jer je samo u SAD-u „više od 210.000 mrtvih, što je više nego u bilo kojem ratu ili nepogodi u zadnjih 100 godina, kao i više od 7 milijuna oboljelih, a jedna petina tvrtki je zatvorena, dok je 30 milijuna ljudi izgubilo posao“.
A ukazujući da je smrtnost od Covida-19 više od tisuću puta veća kod starih i nemoćnih nego kod mladih, skupina znanstvenika pozva da se - štiteći najugroženije - omogući povratak u normalan život mladim i zdravim ljudima, koji bi u suprotnom mogli biti najveće žrtve općeg zaključavanja društva, kakvo smo imali. Iako neki ovaj potonji prijedlog ocjenjuju grotesknim, štoviše „ubojstvo bolesnih i invalidnih osoba“, teško je ne složiti se s njime jer - kakvo god bilo proširivanje protuepidemijskih mjera - nikako se ne bi smjelo društvo opet totalno zaključati, dakle, sve i u svim sredinama, što zbog mentalnog i općeg zdravlja, što zbog gospodarstva, koje trpi zbog ranijih mjera.
A među pogođenijim industrijama svakako je tekstilna, iako je i prije tekstilcima bilo teško. Osobito to vrijedi za Varteks, još uvijek najveće domaće tekstilno poduzeće, koje je počelo pokazivati pozitivne pomake naprasno prekinute pandemijom. No, ne i samo njome. Naime, kada se pad prihoda od prodaje htio nadomjestiti prodajom nekretnina da bi se zadržao broj zaposlenih - jedna je (domaća!) banka brže bolje sjela na višemilijunski predujam! Izravna posljedica kašnjenje je plaće za kolovoz, koja se prvi put najavljuje s dodatkom za kašnjenje. Nije li to bolje nego rasplet kakav prijeti krapinskoj Kotki, koja bi zbog pada prodaje mogla otpustiti gotovo trećinu radnika?
