Iako nije izvjesno do kada, pandemija u Hrvatskoj konačno popušta, temperature rastu, kao i očekivanja od turizma i, naravno, nogometna euforija. U sjeni toga, nažalost, ostaju sjajni poslovni rezultati poduzetnika, koji unatoč na baš najboljem poslovno okruženju, utezima kakve drugi nemaju, uspijevaju doći da impresivnih rezultata, i to ne samo u domaćim, nego i svjetskim razmjerima.
Kao što prvi donosimo, varaždinski cestograditelj u francuskom vlasništvu, Colas Hrvatska, jedan je od rijetkih hrvatskih i poduzeća iz okruženja, koje sudjeluje u izgradnji Pelješkog mosta, impresivne građevine i u europskim razmjerima. Štoviše, od svih podizvođača, najveći je kineski partner na mostu, koji će konačno spojiti Hrvatsku kopnenim putem.
Valjda zbog lokalnih izbora i/li nenametljivosti ovdašnjeg poslovodstva, gotovo je nezapaženo prošla vijest da je Autodesk, drugi po snazi proizvođač sustava za računalno projektiranje, preuzeo Upchain, kanadsku IT tvrtku koja ima istoimeno poduzeće u varaždinskom Tehnološkom parku pa će se alati za AutoCAD sada i u Varaždinu, kako što tu već neko vrijeme zaposlenici tvrtke ecx.io rade za IBM.
A što reći na to da se tek nešto južnije, u kneginečkoj Poduzetničkoj zoni, proizvodi stroj za automatsko pečenje i naplatu hrane, koji je svjetski lider u svojoj klasi, zahvaljujući međunarodnom patentu? Ne samo da je osmišljen u domaćem poduzeću Integra system, već ga ono i proizvodi te izvozi. Nesumnjivo, ima još onih koje bi valjalo spomenuti. Sjajnih poduzetnika i poduzeća ima, a dobro je da se poduzetnički razmišlja i u javnom sektoru.
Tako u Gradu Varaždinu, uz ostalo, najavljuju natječaj radi stavljanja u funkciju restorana Aquacity, koji zjapi prazan i propada. Bolje stoji obližnji varaždinski aerodrom, kojeg je Grad Varaždin pokušao razvijati preko svog bivšeg poduzeća Zračna luka, preimenovanog u Varaždin Airport, koje je završilo u stečaju te se sada iz njega čupa, ali ne više kao gradsko poduzeće. I prije su, umjesto gradskih menadžera, bolje dane aerodromu trebali su donijeti drugi. Najprije DAC-a, zatim Winair pa onda opet DAC. No, nije se daleko odmaklo, iako je bilo vrlo smjelih planova. Očigledno, nedostajalo je nešto drugo: volje da se te investicije i ostvare.
Ove, kao i druge potencijale, trebalo bi pokrenuti. No, to ne ide lako jer teško se miče od starih utega, među kojima je u Varaždinu komunalni otpad i dalje najveći jer se po nekima ne zna ni što s onim koji svakodnevno nastaje, a kamoli s balama. Međutim, je li uistinu tako? Nije! Od 50-ak tona, koje svakodnevno prikupi varaždinska Čistoća na području 14 JLS-ova, Grad Varaždin ima ugovor za 25 tona, odnosno svoje potrebe. Zar onda nije logično da se i drugi pobrinu za svoje smeće, odnosno potraže odlagališta sa slobodnim kapacitetima, tim više što su i oni suvlasnici tog komunalnog poduzeća?
