Kandidati za Nobelovu nagradu za mir postali su studenti u Srbiji, koji danima prosvjeduju. Zbog čega? Žele, veli izvjestitelj, institucije koje učinkovito rade, poštivanje zakona, kažnjavanje kriminala i uvažavanje različitih mišljenja, dok ih uopće na zanima tko je na vlasti. Ako je točno da traže “korijensku promjenu i apsolutnu demokraciju te općenito novi, bolji svijet, bez nepoštenja i nasilja, može li se to postići prosvjedima na ulicama i trgovima? Teško, jako teško.
Ipak, brojni prosjede srbijanskih studenata gledaju s velikim simpatijama. Hrvatski studenti šalju podršku, a crnogorski najavljuju svoje prosvjede, odnosno blokade prometnica u Crnoj Gori dok ne budu ispunjeni njihovi zahtjevi. Ključni zahtjevi su smjena ministra unutarnjih poslova i potpredsjednika vlade koje drže odgovornima što nije ništa učinjeno za sprječavanje ponavljanje zločina sličnih kao što je onaj početkom godine u kojem je ubijeno desetak osoba. Jasan zahtjev, ali što bi se dogodilo kad bi se i uspjelo?
Prosvjeduje se i na zapadu, i to ne samo studenti. U više gradova Njemačke desetine tisuća ljudi prosvjeduju protiv suradnje umjerenijih političkih stranka s radikalnijom Alternativom za Njemačku, koja se, uz ostalo, zalaže za oštriju politiku prema migrantima. Međutim, kakva korist od toga, ako će kandidati AfD-a i dalje ostvarivati dobre izborne rezultate, kao što su do sada?
U demokraciji birališta su ta na kojima se odlučuje tko će na vlast, a ne na ulici. Ulica je postala i u nas mjesto rješavanja prijepora i iskazivanja nezadovoljstva, čak i kad je u pitanju zdravstvo. Točnije, imenovanja u zdravstvenim institucijama, kao što pokazuje slučaj čakovečke bolnice. Sve je krenulo javnim istupom dijela kirurga imenovanjem jednog voditelja, nakon čega je ta odluka opozvana. Međutim, na krilima prosvjeda građana ispred bolnice, pojavili su se novi zahtjevi, kao što je postavljenje nezadovoljnih za šefove. Možda i zasluženo, ali je li ovo način?
I s druge strane Drave neki su opet izašli na ulicu. Točnije trg ispred Franjevačke crkve u Varaždinu. I tu se mole. Običnom prolazniku nije baš jasno za što, a posebno zašto bi ovakva molitva na otvorenom trebala biti učinkovitija nego doma ili u crkvi, odnosno kakva je svrha ovakvog načina moljenja nekolicine muškaraca. No, kako bilo, molitva na trgovima ne bi smjela biti sporna. Međutim, ipak je. Neki u tome vide zloupotrebu prava na slobodu okupljanja pa i zloupotrebu slobode govora, iako oni koji se mole na otvorenom ne pričaju!?
Umjesto da mirno preko svega prolaze, baš zbog molitelja dižu svoj glas “oblicima govora mržnje kamufliranima u molitvu” pa čak pozivaju državu da “zauzme jasan stav kada je riječ o nasrtajima na temeljne vrednote Ustava”!?
