Uz pitanje zakonitosti načina održavanja te izglasanog, kojim će se morati očitovati, sudeći prema najavama, nadležno ministarstvo, a možda i sudovi – druga najveća dvojba nakon prošlotjedne sjednice varaždinskoga Gradskog vijeća mogla bi se svesti na pitanje koliko je prihvaćeno sveobuhvatno rješenje višegodišnjih sudskih sporova i baliranog otpada, koji godinama opterećuju javni život građana - zapravo u javnom, a koliko u privatnom interesu.
Tzv. integralno rješenje sporova i bala zapravo je nagodba zainteresiranih strana u ključnim gradskim sporovima: Grada Varaždina i Ekos Holdinga, T&H Investa i CE-ZA-R-a, odnosno njihovih čelnika. Ima li se to na umu, jasno je da je temelj dogovorenog interes svih, i to materijalni. Ekos Holding i T&H Invest, slijednik T7 VIS-a, nastojali su dobiti što više za zemljišta u Ul. V. Novaka i u tome bi, zahvaljujući izglasanom izdavanju municipalnih obveznica za 67 milijuna, konačno mogli i uspjeti.
Naime, Ekos Holding je glavninu tog zemljišta, skoro 12.000 m2, kupio 2003. za nešto više od 130.000 €, dok je Gradu Varaždinu 2011. prodano za 1.888.277 € (149 €/m2). A sada dobiva 26 milijuna kuna za grmljem obraslo zemljište, budući da će osim glavnice dobiti i kamate... Ima li se na umu da je 2015. Marlex Invest za milijun € kupio 12.000 m2 obližnjeg, komunalno opremljenog zemljišta, izvrsno je prošao i T&H Invest, odnosno kupac njegovih potraživanja.
Naime, budući da je ocijenjeno kako je u istoj pravnoj poziciji kao i Ekos, sada za zemljišta u Ul. V. Novaka dobiva 22,5 milijuna kuna, dok je 2006. godine dio tih nekretnina, točnije 6.851 kvadrat, kupljen za 188.200 €. Ukazujući na prijeteće tužbe, kod velik dobitak u Gradu Varaždinu ističu raskidanje kupoprodajnih ugovora za zemljišta T&H Investa na Banfici, budući da je zbog njegovog neplaćanja Grad također utužen, iako je još 2011. bilo naglašavano da se to neće dogoditi, ukoliko se kupi zemljište u Ul. V. Novaka...
Isto tako kao uspjeh navodi se dogovor o zbrinjavanju oko 100.000 tona baliranog otpada po cijeni od 1.030 kuna po toni. To će se plaćati tijekom 12 godina, čime se trošak penje na 110 milijuna kuna, što će, nesumnjivo, biti daleko najveći iznos koji je neki grad platio za rješavanje starog smeća, čak možda i sa sufinanciranjem!
No, ne treba sve gledati kroz novac.
Tu je i kazneni postupak protiv Ivana Čehoka, Davora Patafte i Hrvoja Vojvode, a je li on utjecao ili nije na integralno rješenje, najbolje će se vidjeti nakon pravomoćne presude, koja se još ne nadzire. A upravo je (pre)sporo sudstvo (su)odgovorno za agoniju iz koje se Varaždin valja konačno maknuti, možda čak i usprkos svemu gore navedenom. Jer, primjerice, razvoj grada morao bi za vijećnike biti veći interes od kažnjavanja pojedinaca. Za to je, ustalom, netko dugi nadležan, a ne gradski vijećnici.
Uostalom, zašto se na povrat novca i raskid ugovora - zbog kojeg je izrečena nepravomoćna, osuđujuća, presuda - gleda (samo) kao na "peglanje stvari", a ne zapravo kao na svojevrsno priznanje odgovornosti i vraćanje nečega što nije dobiveno na valjani način?
