Učitelji i nastavnici ne mogu biti zadovoljni reformom plaća u javnim i državnim službama kad će oni dobiti 11% povišice, a netko drugi 60, 70 ili 80 posto.
Veli to predsjednik sindikata Preporod, koji tvrdi da će plaće učiteljima, sukladno novim koeficijentima, rasti u prosjeku 112 eura, dok će nekima u državnoj službi rasti 500, 700 pa i 1.000 eura, odnosno da će oko 55.000 zaposlenih u državnoj službi prosječno dobiti 6.300 eura više, a 180.000 ljudi u javnim “tek” 2.730 više.
Prema prijedlogu, plaće učitelja bile bi između 1440 i 1630 eura, a ravnatelja 2.500 do 3.600 eura, ovisno o veličini škole te stručnom statusu. Sindikati isto tako tvrde da bi plaća redovnog profesora bila od oko 2.300 eura, kolika bi bila i - glasnogovornika ministarstva!? Međutim, plaće glavnih tajnika ministarstava (bile) su i 30 posto veće od plaća ministara, a varaždinski gradonačelnik ima manju plaću od pojedinih vatrogasnih zapovjednika!
Ukazujući da treba uzeti u obzir to što su lani državni i javni službenici dobili dodatak od 100, 80 i 60 eura, ministar uprave i pravosuđa na kritike i ukazivanja nelogičnosti uzvraća da nakon prve faze sada “ide druga faza konsolidacije radnih mjesta i nove koeficijente, koja će biti transparentna i sveobuhvatna”.
Ipak, nastojanje Vlade da istovjetno radno mjesto bude isto plaćeno, neovisno o tome gdje je, nije naišlo samo na nezadovoljstvo školskih sindikata. Nezadovoljni su i u zdravstvu, ukazujući da bi plaća medicinske sestre - bez dežurstava i vikenda - bila 80-ak eura veća, odnosno 1.200 eura, ako ima srednju, a tek 1.300 eura ako je prvostupnica - pa čemu školovanje?
Buni se i Udruga sudaca, koja je protiv Vlade poslala pritužbu EK zbog “samovolje izvršne vlasti” po pitanju plaća, čija je osnovica sucima porasla 60 eura, a službenicima 269 eura. Stoga ne isključuju opet štrajk!
Ukratko, svi u državnom i javnom sektoru žele veće plaće. Žele, naravno, i u realnom. Zbog nečinjenja Ministarstva gospodarstva, i tu zaposlenici itekako osjećaju pritisak dvoznamenkastog rasta cijena, koje su počele padati tek zadnjih mjeseci pa se indeks zaustavio na 5,4 posto, dok je u euro zoni - 0,5 posto! A rast plaća u tvrtkama ovisi o radu i poslodavcu, a ne državi.
Doduše, govori se o paketu poreznih izmjena, koje su se trebale (najbolje) osjetiti ukidanjem prireza. No, nemali je broj lokalnih jedinica povećao porez na plaće, usput prozivajući središnju vlast da “uzima iz tuđeg džepa”. Rezultat? Nakon svega, plaće rastu po nekoliko desetka eura, dakle, puno manje nego onima koji su javno nezadovoljni i opet bi u štrajk, pri čemu njihove plaće i nisu toliko sporne, kad bi ih slijedio rad.
