Da, više se očekivalo od sjednice Nacionalnog vijeća za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije sazvanoj radi rasvjetljavanja načina upravljanja u INA-i, a osobito okolnosti koje su prethodile potpisivanju memoranduma o transportu naše nafte u Mađarsku.
Iako se HDZ trudio da ove rasprave uopće ne bude na Nacionalnom vijeću, zbog čega su se zakačili njegov potpredsjednik i predsjednik, Damir Habijan i Nikola Grmoja, sjednica je ipak održana, ali saslušanju se odazvao samo Dragan Kovačević, bivši predsjednik uprave JANAF-a, danas USKOK-ov osumnjičenik. Stoga ne čudi da su ključna pitanja ostala bez odgovora.
Tako su ostale nerazjašnjene i nejasnoće koje mogu pobuditi sumnju da iza svega nisu čista posla, sumnju za koju bi vladajući trebali pokazati da nije na mjestu. Može se, naime, razumjeti da članovi Vlade raspravljaju o memorandumu u kojem lijepo stoji da treba povećati količine nafte koja ide iz Omišlja za Mađarsku i Slovačku, a u Sisku JANAF treba izgraditi kapacitete za praktički isto.
Jer, RH je suvlasnik INA-e u kojoj tvrde da prerada u Sisku nema smisla. Da stvara gubitke. A njih ne želi niti jedan dobar gospodar, odnosno vlasnik, zar ne? Međutim, očekivalo bi se da se takva rasprava vodi na sjednici Vlade otvorenoj za javnost i javno podastiru argumenti za transport u Mađarsku sisačke nafte, koja čini trećinu potreba RH za tom sirovinom.
Također, očekivalo bi se da glavnu riječ na toj sjednici ima ministar gospodarstva. Međutim, tako bilo nije. Umjesto sjednice Vlade i javne rasprave na njoj o transportu nafte i zatvaranju sisačke rafinerije, održan je sastanak s par ljudi. Argumenata za transport nafte nije se čulo, ako je vjerovati svjedoku. Štoviše, kako tvrdi Kovačević, predsjednik Vlade naložio je potpisivanje memoranduma, iako tome nije bio sklon ne samo svjedok, nego ni ministar koji se za rad sisačke rafinerije javno založio koju godinu prije??
Ako Kovačević govori istinu, ispada da je predsjednik Vlade bolji poznavatelj što je interes RH i INA-e i nego ministar. Štoviše, jedini koji to razumije! Čudno, ali ni to u nas ne treba isključiti...
Sve ovo ukazuje i na nešto drugo. Iako je bilo onih koji su godinama upozoravali na V. Putina, naravno da je teško bilo očekivati da će se prije četiri godine percipirati što će sve donijeti rat u Ukrajini. Međutim, to nije ni trebalo kad su u pitanju strateški proizvodi, kao što je nafta i druga energija. Uostalom, zar već godinama ne govorimo kako, primjerice, imamo dobro drvo koje jeftino izvozimo, a onda uvozimo skupi namještaj? Zar to ne vrijedi i za naftu, tj. njezine derivate? Očigledno, loše, jako loše gospodarimo sa svojim sirovinama. Godinama. Jesmo li glupi, nesposobni... ili je nešto drugo posrijedi?
