Još nije došao kraj mjerama upozorenja, štrajku ili bijelom štrajku ili kako već nazvati odbijanje uobičajenog rada dijela sudaca i državnih odvjetnika, a već stiže najava novog štrajka.
Mnogi su nezadovoljni primanjima pa i u visokom školstvu, koje upisuje manje od deset studenata u skoro polovicu studijskih programa, kojih je više od tisuću! Začudo, sveučilišta još ne zatvaraju vrata, ali mogle bi – zdravstvene ustanove!?
Hrvatski liječnički sindikat priprema štrajk. Međutim, puno je toga nejasno, počevši od razloga štrajka, odnosno što se želi postići, pa do toga kako će izgledati. Kod sudaca i tužitelja nije tako. Hrvatska udruga sudaca (UHS) navela je da traži "konkretne korake" oko izrade novog Zakona o plaćama sudaca i pravosudnih dužnosnika, odnosno "odbija pristati na 115 eura materijalnih prava umjesto trajne zakonske regulacije obećane i dogovorene u svibnju, kada su pokrenute prve mjere upozorenja".
Ukratko, traže zakona kojim bi se uvela indeksacija, odnosno usklađivanje osnovice s prosječnom plaćom u prethodnoj godini te sustav platnih razreda i izjednačavanje plaća sudaca drugog stupnja s plaćama sudaca visokih sudova. Toga nema, kako naglašavaju, isključivo zbog nedostatka političke volje.
UHS će se ovaj tjedan naći pred dvojbom što dalje, ako spomenute volje i dalje ne bude. A teško da će se pojaviti jer Vlada nije rekla ni riječ zašto joj je neprihvatljiv zahtjev sudaca, već se samo ponavlja isto: visina primanja sudaca i da većina ipak radi. Žalosno, kao što je žalosno i to što i kako (ne) radi pravosuđe u pojedinim slučajevima: odbija, primjerice, dati na uvid javnosti nepravomoćne presude za zlouporabu ovlasti ili okreće glavu od ozbiljnog kriminala, a bavi se trivijalnostima. I tako se misli steći povjerenje...
A što traže HLS, ponovimo, nije lako dokučiti. Jasno je da Vladi zamjeraju to što "reciklira priče o navodno ogromnim plaćama liječnika da bi ih se prikazalo pohlepnima i nerazumnima", zatim da "ne shvaća kritične točke u zdravstvu - bijeg mladih liječnika iz Hrvatske i bijeg liječnika u privatno zdravstvo", namjerno "miješanje kruški i jabuka", ignoriranje "mladih liječnika pritisnutih robovlasničkim ugovorima"... Ako sve to i stoji, a barem je potonje konačno riješeno, zar su to razlozi za štrajk? Zar će liječnici odbijati usluge pacijentima zbog toga što ministar, primjerice, "miješanje kruški i jabuka" kod navođenja iznosa plaća?
Posao liječnika je iznimno odgovoran i stresan, često nedovoljno cijenjen ili podcijenjen, što govori i tragičan slučaj mlade međimurske liječnice. No, da bi se to promijenilo, zahtjeve treba jasno artikulirati, kao i odgovor na njih, a ne tek reći "neka građani odluče o opravdanosti štrajka". A kad raspravljaju o zahtjevima, obje strane trebaju na umu imati ne samo plaće, već i rad za koji se isplaćuju.
