Još su svježe dvojbe je li trebalo prodati ostatak rasadnika kod varaždinskoga gradskog groblja, a ako je uistinu trebalo, po kojoj cijeni te treba li tu biti još jedan trgovački centar, a već su se javile nove dileme i nedoumice koje nameću pitanje što se to zbiva i koji je uzrok tome.
Baš u blizini groblja, koje je zaštićeni hortikulturni spomenik, već kod početka gradnje novih zgrada u sklopu POS-a pronađen je zakopan otpad s groblja. Tvrdi se možda čak i tisuću tona. No, nažalost, to i nje osobita novost za Varaždin, koji se skoro dva desetljeća muči sa 100 tisuća tona otpada u Brezju. Međutim, unatoč tome, brže bolje se otkriće zakopanog otpada stavlja na velika zvona, umjesto da se pred kamerama ukaže na novu POS listu i naglasi da POS ide dalje, unatoč svemu pa i zakopanom smeću. Ukratko novi projekt u prvi plan, a onda sve ostalo.
Ali kamo li sreće da se stalo samo na ukazivanju na “arheološkom otkriću”. Nažalost, nije, već se zbog nastanka otpada kod groblja prozivaju oni koji su došli i stali na kraj žalosnoj praksi iz bivših vremena. To mogu potvrditi svi koji se toga sjećaju. A njih još ima. Među njima ima i onih koji dan danas rade u gradskoj upravi pa se s razlogom postavlja pitanje je li se njih išta pitalo prije javnog istupa.
Ako je, zašto su prešutjeli žalosnu praksu i stvarno odgovorne, a ako ih se nije pitalo, koji je razlog tome, odnosno kakvi su odnosi u gradskoj upravi. Kako bilo, teško je reći što je gore, ali niti jedno, u svakom slučaju, nije dobro.
A kakvi su odnosi te što tko i zašto (ne) radi u varaždinskoj gradskoj upravi pitanja su koja su se nametnula i zbog potpuno neočekivanog razloga – vanjskog obračuna plaće gradskoj upravi. Kad se prvi put čulo da je za obračun plaća gradskoj upravi angažiran vanjski servis, odnosno obrt, vjerojatno je bio dobar broj onih koji su rekli da to ne može biti istina. Međutim, pokazalo se da je itekako moguće.
Obrt je angažiran, kako se naknadno doznalo, jer su na bolovanje otišle djelatnice koje su obračunavale plaće, a propao je i natječaj za izbor zamjena. A budući da u gradskoj upravi nitko, očigledno, ne stigne obračunati plaće, koje su, usput rečeno, ne tako davno porasle, nametnulo se jedinstveno rješenje u cijeloj zemlji da gradskoj upravi, koja ima stotinu zaposlenika, plaće obračunava vanjski servis? Tvrdi se, međutim, da nije to loše jer obrt košta četiri puta manje od referenta za plaće.
Ali tko si još može priuštiti zaposlenika samo za obračun plaća? I hoće li se zamijeniti vanjskim, povoljnijim servisima svi “prezaposleni” i preplaćeni u upravi? Uostalom, ako se plaće ne mogu izračunati u kući, kako će se rješavati zahtjevniji poslovi i projekti, koji bi trebali dati rješenje za svakodnevne probleme? A po tome se vrednuje rad uprave, a ne prepucavanjima, pogotovo ako se pokažu kao pucanj u prazno...
