Porazno je ako je točno pola ili čak manje od onog što je na suđenju bivšem predsjedniku uprave Varteksa Zoranu Košćecu i članu uprave Željku Krčmaru ustvrdio Stjepan Igrec, bivši zamjenik predsjednika nadzornog odbora nekada najveće i najstarije hrvatske tekstilne tvrtke, koja je ovaj mjesec otišla u stečaj.
Dvojici dugogodišnjih čelnika Varteksa već se tri godine sudi za zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju jer bi bili odgovorni za prodaju imovine u Beogradu mimo odobrenja nadzornog odbora, i to još po (pre)niskim cijenama. Međutim, jasno je da kada problemi tjeraju na prodaju, uglavnom se ne postiže najbolja cijena. Dapače, ponekad se mora zadovoljiti i s minimalnim te prodajom bilo kome, pa i takvima kao što je Joco Amsterdam, samo da bi zadržao glavu iznad vode. A to je godinama bio slučaj s Varteksom.
Naravno, i prodaja jedne ili nekoliko nekretnina mogla bi uistinu biti samo po volji pojedinaca. Ali Varteks je imao gotovo 200 prostora u svom vlasništvu diljem Hrvatske i Jugoslavije, kojih više nijednog nema. Je li se sva ta vrijedna imovina godinama prodavala bez znanja glavnih, dijelom pod skrbničkim računima prikrivenih dioničara te njihovih predstavnika nadzornom odborom? Teško, jako teško. To zacijelo pokazuje svjedočenje ostalih članova nadzornog odbora na čelu s Milanom Horvatom, koje bi moglo biti ključno za ishod sudskog postupka na varaždinskom Županijskom sudu, kojem traje od 2021. što zbog bolesti svjedoka, što zbog toga jer je financijski vještak u međuvremenu preminuo...
Međutim, gleda li se šire, ishod kaznenog postupka danas zapravo i neće biti tako važan, neovisno kako i kada završio. Varteks je propao s malim ili nikakvim izglednima za nastavak proizvodnje, i to zbog uprava. A kako su one radile, može se naslutiti iz iskaza svjedoka na sudu. Tako Igrec tvrdi da je tražio popis o lokacijama i površinama nekretnina Varteksa, kao i procjene njihove vrijednosti, što nikada nije vidio. Zacijelo je još porazniji njegov navod da je “u nadzornom odboru branio svoje interese, kao drugi dioničar po veličini u Varteksu, dok ostali članovi nadzornog odbora nisu imali dionice i nisu bili zainteresirani za interese poduzeća te bi glasali kako je odgovaralo upravi, kada bi se uspjeli okupiti”!?
Da se to ranije čulo, Varteks možda ne bi ovako skončao. A zašto se trebalo 14 i više godina da se čuje, ako je Igrec još 2007. godine podnio prijavu USKOK-u i policiji u Varaždinu? Odgovor bi morale dati upravo ove institucije. Ne više zbog Varteksa za kojeg je prekasno, već vlastitog integriteta i povjerenja javnosti za koje bi im trebalo biti stalo, odnosno očuvanja ionako poljuljane vjere u (našu) pravnu državu.