Mnoge je iznenadio, a još više njih ogorčio, početak rušenja objekata unutar industrijskog kruga Varteksa, što je i razumljivo s obzirom na značenje tvrtke kroz stoljetnu povijest. Tisuće i tisuće radilo je u tom poduzeću, koje je u najboljim danima imalo desetak tisuća zaposlenika, od kojih su mnogi u njemu proveli cijeli radni vijek.
Međutim, osim ovog što danas gledamo, ništa drugo se i nije moglo očekivati s obzirom kako se poduzeće vodilo, i to godinama. Rušenje skladišno-proizvodnih pogona, koji su prodani trgovačkim lancima, samo su posljedica poslovanja Varteksa zadnjih desetljeća tijekom koji se pokušava vratiti stara slava.
Utemeljen na tradiciji Tivara, Varteks je u bivšoj saveznoj državi bio jedan od najpoznatijih tekstilnih marki, ako ne i najpoznatija. Za Varaždin i okolicu, kao takav, puno je značio. Iako je i onda bilo teških godina, Varteks je odjela izvozio u zemlje u kojima je imao i predstavništva, a svoju je prodajnu mrežu širio je 80-ih i zahvaljujući suradnji s američkim Levi Straussom. Koja je prekinuta.
Međutim, raspadom Jugoslavije mnoga su se poduzeća suočila s većom stranom konkurencijom, kako na domaćem, tako i stranim tržištima na koja sve više dolazi jeftina proizvodnja s istoka. U takvim se okolnostima čelnici najvećeg hrvatskog tekstilnog poduzeća nisu dobro snalazili. Uostalom, kako bi, kad su više gledali kako da steknu dionice i/li preko puta na nogometni teren, dok su se gubici gomilali. I tako iz godine u godinu.
Uz naslove, kao što je “Spasitelj ili gasitelj”, na čelo Varteksa stižu prije dva desetljeća nova lica. Međutim, pomaka nema. I dalje je više godina s gubicima nego dobiti, koja se uglavnom ostvarivala kada je država pomogla. Ili se uspjela prodati imovina. Čak stotinjak poslovnih prostora, među kojima i robne kuća kakva je u Zagrebu. Još više vani. Je li sve od toga otišlo u tvrtku ili možda nešto sa strane, pokazat će kazneni postupak koji se vodi zbog prodaje robne kuće u Beogradu.
Od tog poslovodstva, koje sad na varaždinskom Županijskom sudu objašnjava što se i kako radilo, Varteks je preuzeo ulagač koji će kasnije za to reći da mu je najlošija poslovna odluka upravo to što je preuzeo tvrtku čije je poslovodstvo nagomilalo oko milijardu kuna gubitaka. Kao on to nije prije znao, iako je bio dioničar.
Uz njega, stiže i novi tim, ali se razilazi. Pritišću vjerovnici, posebno banke. Izlaz se nalazi u prodaji jedine preostale imovine, one u sjedištu tvrtke, što se i prije planiralo, ali nije uspjelo. To je nužno, vele, za opstanak Varteksa. Opstane li, bit će to čudo nakon svega što se u njemu i oko njega događalo.
Kao što bi, nažalost, bilo čudo da trgovački lanci, koji nam sada stižu, tu prodaju robu po istim cijenama kao i vani. Barem proizvode naših tvrtki. No, kad bi tako bilo, zar bi uopće dolazili?
