Uistinu rijetke bolnice u nas uspiju imati troškove manje od prihoda i primitaka pa stoga nije nikakav izuzetak ni varaždinska Opća bolnica, koja iz godine u godinu bilježi minus. Međutim, taj minus postaje sve veći, i to čak u prošloj godini, kada je bilo osjetno manje pacijenata u svim bolnicama, a posebno u Varaždinskoj županiji pa je postalo jasno da, ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga treba nešto mijenjati.
Dok je pacijenata u hrvatskim bolnicama lani bilo prosječno manje za 23 postom u odnosu na prethodnu godinu, kao što pokazuju podaci koje je HZJZ objavio prošli tjedan, bolnice u Varaždinskoj županiji imale su ih manje čak 28 posto. Pandemija je učinila svoje, ali i organizacija: kad se zaraženi i oboljeli smjeste u dvije glavne i najveće bolničke zgrade, kao što su u Varaždinu kirurgija i interna, jasno je da se, primjerice, operacijski zahvati, izuzev žurnih, mogu zaboraviti, kao i dobar dio pregleda, koji su odgađani za bolja vremena, ali pitanje je uz koju cijenu.
Doduše, puno drukčije nije bilo ni u većini drugih sredina jer se bolnicama nametao rad u posebnom režimu, odnosno djelomično zatvaranje. Stoga možda i nije iznenađenje toliki pad broja pacijenata, no svakako iznenađuje porast izdataka i rashoda za gotovo 18 posto u odnosu na prethodnu godinu, tako da je uz lanjskih 126 milijuna kuna, sad došlo do ukupnog minusa od 344 milijuna, a dodaju li se tome i dospjele obveze, to je sve zajedno pola milijarde kuna. I to samo u jednoj zdravstvenoj ustanovi u Varaždinskoj županiji.
U tom skoku rashoda, naravno, ima razumljivih uzroka, kao što je veći broj prekovremenih i dodataka zbog pandemije. Vjerojatno tu spada i veća potrošnja lijekova. No, ima i teško objašnjivih stvari. Tako se već dulje vrijeme ukazuje da, unatoč višku svojih pravnika, Opća bolnica angažira odvjetnički ured u višemilijunskim radnim sporovima, koje redovito gubi. Nemali novac odlazi i na promidžbene usluge, dvojbene projekte restorana i za vanjske korisnike, dječjeg vrtića… To je ono što se zna. A zacijelo nije sve.
- Stanje je dugoročno neodrživo bez ozbiljnih intervencija, zaključuje i Anđelko Stričak, župan Varaždinske županije, koja je osnivač zdravstvenih ustanova na svom području. Nakon ovog zaključka, koji smo objavili prošli tjedan, logično je da se predlažu nova upravna vijeća, i to ne bilo kakva, već sa članovima koji imaju utakmice u nogama. Dobar je to korak, ali ne i dovoljan. Mijenjaju li se samo ljudi, i to još samo oni istaknuti, a ne i praksa, skoro ništa se neće postići. A želi li se napraviti odmak od sadašnjeg, onda bi za početak valjalo ukinuti nepotrebne angažmane, provjeriti zapošljavanja, podizanje koeficijenata i unapređenja. Ili, u suprotnom, barem objasniti zašto su potrebna, odnosno zašto je baš tako moralo biti.
