Među ovogodišnjim dobitnicima Nagrade “Vladimir Nazor“, koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja u našoj zemlji u području književnosti, glazbe, kazališne i filmske umjetnosti, likovnih i primijenjenih umjetnosti te arhitekture i urbanizma, našli su se operna varaždinska sopranistica Valentina Fijačko Kobić i multimedijalni umjetnik Zlatko Kopljar, koji su je dobili za operne i koncertne nastupe, odnosno za izložbu postavljenu u Gradskom muzeju u Varaždinu te postavljanje skulpture K19 na Šetalište Vatroslava Jagića.
Dok je tim povodom gradonačelnik Grada Varaždina dr.sc. Ivan Čehok uputio čestitke, ravnatelj GMV-a Ivan Mesek, koji je zacijelo najzaslužniji za to da se upravo u Varaždinu dogodilo najbolje prošlogodišnje likovno ostvarenje u Hrvatskoj, podsjetio je na neprimjerene komentare koji su pratili postavljanje skulpture od jasenovačkih cigli u znak sjećanja na protjerane, mučene i ubijene Varaždince, među kojima je bio i Artur Rosner, zadnji svjedok ustaškog terora koji je umro baš ovih dana.
Nažalost, nisu samo verbalni ispadi pratili sjajan Kopljarev spomenik, jedan od rijetkih u Varaždinu koji ima jasnu, svevremensku poruku: pazite na svoje susjede, ma tko oni bili i koliko različiti od vas, jer ako to nećete i onda oni odu, sutra ćete na red doći i vi, i to samo zato što drukčije mislite, izgledate ili što već smeta vlastodršcima. Naime, upravo ovim riječima upozorili smo na, blago rečeno, likovni ispad nepoznatog počinitelja, koji je nedugo nakon postavljanja spomenika iscrtao – svastiku!
-Nekima i dalje, nažalost, nije jasno što je što, unatoč ovom, jasnom stavu gradske i državne vlasti, kao zacijelo i većine građana. Takvima treba odlučno stati na kraj, odnosno pronaći ih i kazniti ih. Ali ne s nekim novčanim ili sličnim kaznama. Jer to nije u prvom redu ekstremizam, pogotovo ne organizirani, već teški kretenizam. Stoga treba autoru propisati da, primjerice, na središnjem gradskom trgu tisuću puta izgovori „ja sam taj koji je iscrtao svastiku“, poručili smo tom prilikom.
Nije poznato je li tijekom proteklih godinu dana pronađen onaj tko je išarao znak sjećanja na tragičnu sudbinu pripadnika židovske zajednice i neistomišljenika ustaškog režima, nakon kojeg je komunistička vlast nagnala rijetke preostale Židove - ali ne i samo njih - da napuste svoja ognjišta oduzimanjem vrijedne imovine za potrebe „novog poretka“.
Da smo kroz povijest, naročito noviju, bili manje skloni društvenim eksperimentima, a više snošljivosti i razumijevanju, tko zna gdje bi danas bili. A kako izgleda kad spomenuto gotovo potpuno izostane, zorno ukazuje ne samo što se na ovim prostorima nekada zbivalo, nego ono što se, nažalost, zbiva danas u „svetoj zemlji“. Svetoj, a nemirnoj i krvavoj. I drugima, očigledno, (za)treba rad kao Kopljarev...
