Gradi se sedam bazena, uključujući i olimpijski te bazen za rasplivavanje, splash zone te brojni zabavni sadržaji. Kad kroz dvije godine sve bude gotovo, vodena će površina biti oko 3600 četvornih metara, a za ispravnost vode neće se koristiti kemijski proizvodi, već UV zračenje. Riječ je o Termama Bjelovar, vrijednim 37 milijuna eura od kojih je skoro pola iz NPOO-a.
- Postali ste predvodnik gospodarske i obrazovne transformacije okrenute prema budućnosti, poručio je prošlog tjedna predsjednik Vlade Andrej Plenković na polaganju kamena temeljca za Centar gaming industrije u Novskoj, projekta od 38 milijuna eura. I to samo prve faze!
Dakle, Bjelovar dobiva moderne toplice, koje nikad nije imao, a Novska, grad s desetak tisuća stanovnika, prostor za razvoj novih tehnologija! Svaka čast! Ovakvih projekata, nažalost, nemaju gradovi na sjeveru Hrvatske. Nema ih, iako su gradovi veći, a imaju i tradiciju. Primjerice, kupališta još od rimskog doba, kao i visokog školstva. Zaposlenici i bivši studenti FOI-a angažirani su diljem Hrvatske i svijeta pa i u Novskoj na projektu koji upravo kreće u realizaciju!
Ali što znači i povijest i sve ostalo kad se u Varaždinu ne uspijeva osigurati primjeren prostor za FOI, a kamoli centar kompetencija u informatici ili tome slično. A to bi imalo itekako smisla ne samo zbog tradicije i vrste obrazovanja, nego i činjenice da se tu serijski počela proizvoditi prva osobna računala gotovo kad i u svijetu, a i danas postoji solidna informatička industrija za hrvatske prilike, koju je upotpunio DC North u Brezju.
Unatoč svemu tome, nema velikih projekata (su)financiranih novcem iz EU, izuzme li se studentski dom te ulaganja u zdravstvo. A bilo je ministara, koje drugi nisu imali, ali su oni imali druge prioritete...
Međutim, to ne znači da nije bilo planova. I to kakvih! Za Brezje, koje je postalo sinonim za otpad, ne samo da je napravljen projekt novog tehnološkog parka, već je dobiven i novac za komunalni doprinos. Međutim, sve je palo u vodu jer su megalomanskim proglasili oni koji su ga trebali podupirati, a kasnije su osuđeni zbog malverzacija...
I što to sve govori? Ne samo o propuštenim prilikama koje su drugi iskoristili, nego i tko je za to odgovoran: oni koji nisu shvatili prilike koje imaju ili su ih upropastili zbog vlastitih probitaka. Međutim, sva odgovornost ne leži na njima, već i onima koji su ih podupirali, izabirali na izborima, poput lokalnih. A tu dugoročnih planova nema ili su prečesto zasjenjeni besplodnim sučeljavanjima i uvredama, osobito na društvenim mrežama. Treba li se onda čuditi što se i tko (ne) bira i gdje (ni)smo?
