Za okrutno ubojstvo Dejana Petrekovića u srpnju 2018. godine - za koje se saznalo tek dvije godine kasnije kada je njegovo tijelo pronađeno zakopano u šumi kod Leštakovca - varaždinski Županijski sud osudio je okrivljenog Zdenka Jaroša.
Takav ishod se naslućivao nakon što je odbačeno više prijedloga za dokazne radnje, koje je podnosio tijekom suđenja Jarošev branitelj, a kojima se protivio državni odvjetnik, tvrdeći da se radi o pokušaju odugovlačenja postupka za ubojstvo iz koristoljublja, odnosno duga.
Sudsko vijeće odbilo je prijedlog obrane da se napravi rekonstrukcija zbivanja kobnog dana u skladištu Jaroševog poduzeća, zatim određivanje mikrolokacija Jaroševog te mobitela drugookrivljenog Aleksandra Maksimovića i Nemanje Grčića za kojeg Jaroš tvrdi da je zapravo ubojica.
Nadalje, odbijen je i prijedlog obrane da se kao svjedok sasluša S.S., koji bi čuo da je ubojica Grčić, kao i da se ponovno saslušaju Maksimović i njegova bivša djevojka B.B., koji terete Jaroša, a on tvrdi da nije imao motiva za ubojstvo, odnosno razloga jer su mu poduzeća dobro poslovala pa nije imao nikakav dug prema Petrekoviću.
A da su provedeni barem neki od ovih, predloženih dokaza, bilo bi jasnije ne samo što se i kako dogodilo 10. srpnja 2018., već i tri godine ranije, kada je varaždinska policija nehotice otkrila da je pokradena na način koji ni danas nije razjašnjen, niti je itko odgovarao za ovu, nečuvenu i očigledno dobro organiziranu krađu za koju USKOK nikada nije pokazao interes, a morao je, što je potpisnik ovih redaka svojedobno (i uzaludno) ukazivao glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu na Nacionalnom vijeću za praćenje strategije suzbijanja korupcije.
Naime, varaždinska policija se u siječnju 2015. javno pohvalila s rekordnom zapljenom oružja za koje se ispostavilo da je iz njezinog skladišta! Do policijske zapljene policijskog oružja je došlo, kako su tvrdila dvojica interventnih policajaca, jer su u Varaždinu "slučajno" zaustavili Renault Lagunu za koju su znali da pripada kriminalnom miljeu.
U vozilu su, međutim, bila dvojica profesionalnih vozača na međunarodnim rutama koji nisu bili počinili nikakvo kazneno djelo sve dok nisu bili osuđeni zbog tog prijevoza oružja. Godinama kasnije pisali smo da je Petreković i/li njemu bliske osobe prije vozača koristili Renault Lagunu. Međutim, potpisnik ovih redaka se ne sjeća da bi se Petrekoviću ikada sudilo za bilo kakvo kazneno djelo! Kako je onda moguće da se Renault Laguna povezivala s kriminalnim miljeom, a nije pripadala nikome kome bi se sudilo?
Nije li uistinu jedini mogući odgovor da je, kako tvrdi Jaroš, Deki bio uključen u međunarodni šverc oružja kojeg su iz skladišta policije mogli odnijeti samo policajci, kojima je on postao problem kojeg se trebalo riješiti zbog istrage, koja ni nakon deset godina (i zbog toga) nije dala baš nikakve rezultate?
