Kraj je godine, a to je vrijeme bogato raznim društvenim događanjima na kojima su u prvim redovima i naši čelnici koji su, opravdano ili ne, na sudu. Oni su na adventnim zbivanjima, koncertima, primanjima... Uz ove, uobičajene događaje, vidimo ih i na ustoličenju biskupa, a sada i na izboru za predsjednika. Tu, doduše, ipak ne izravno, već im se najavljuju kolači u Remetinec te pjeva i donosi torta, dok oni uredno sudjeluju u društvenom i političkom životu, i to donošenjem odluka koje imaju kratkoročne i dugoročne posljedice...
Kad se ovo vidi, kako se ne zamisliti i pitati je li to u redu i kako smo do toga došli? Iako se prozivaju kad treba i još više kad ne treba, mediji pišu o svemu navedenom. Naravno, ne svi jer i na medijskoj sceni, kao i političkoj, ima svega i svačega...
Odgovornost za ovo što danas imamo - obilje sumnje i mišljenje da smo korumpirana zemlja možda i više nego jesmo - ne snose, dakle, mediji ili bar ne svi, već u prvom redu neučinkovita tijela nadzora i progona, a najviše pravosuđe, i to posebice sudstvo, koje zna i tajiti presude...
Naravno, nije da se uopće ne radi. USKOK je od 2004. do 2018. pokrenuo istrage protiv šest tisuća osoba, optužnice je podigao protiv njih 5.500, a postupci su završili protiv ukupno 4.500 osoba, od čega ih je 4.200 osuđeno, kojima je oduzeto gotovo pola milijarde kuna.
Među okrivljenima ima pretežito nepoznatih, ali i nekada uglednih poduzetnika, (grado)načelnika i ministara, kojima se pridružio i bivši predsjednik. Upravo se tu javlja problem jer protiv njih postupci traju godinama. Trebalo je npr. gotovo dva desetljeća i da stasaju novi, neopterećeni ljudi u varaždinskom pravosuđu pa da se konačno krene raspetljavati slučaj Šipan. Neki, poput krađe oružja iz policije, još nisu te sreće...
A kad „krupne ribe“ i dođu na sud, teško se dolazi do pravomoćne presude. Zbog zakona i slabosti. Tako je, primjerice, samo u jednom danu, 2. prosinca, odgođeno pet ročišta, među kojima su ona protiv Sanadera, Bandića i Čehoka. Istovremeno, neka ročišta se ne sazivaju jer kao nisu prioritetna, iako okrivljeni obnašaju javne dužnosti. A kad se i sazivaju te budu osuđeni, tu je - Ustavni sud.
Dok je tako, optuženi za korupciju mogu ponavljati “neka institucije rade” ili “mi smo nedužni jer sve su to montirani procesi političkih suparnika” i sl. Može li im se na to i kako suvislo odgovoriti? I tako prolaze godine, izbori...
U društvu izvrnutih vrijednosti stvari na mjesto ne mogu, nažalost, staviti tek mediji. Ili obrazovanje. Jer, zabadava se u školi uči da se samo rad i poštenje isplati kad se izvan škole vidi (i) nešto drugo. Obrazovanje nije dovoljno kad institucije ne rade kako bi trebale - pošteno i učinkovito.
