Ako se ostvare predviđanja da na nedjeljne parlamentarne izbore, po prvi put od kada se u Hrvatskoj održavaju, neće izaći ni polovica registriranih birača, onda bi to trebao biti zadnji alarm da valja mijenjati puno toga u vezi tog „festivala demokracije“, kao što se i godinama predlaže, ali malo ili skoro ništa ne čini.
Jer, iako će značajan obol (ne)odazivu dati ponovno pojačana epidemija koronavirusa, koja je bila i razlog nagađanjima čak i o odgodi izbora, ipak dobar dio razloga slabom izlasku na izbore i drugih (post)izbornih posljedica, među kojima su i očigledne nepravde, postoji od ranije. Tako je čak i Ustavni sud upozorio na „nejednaku težinu biračkog glasa“, djelomice i zbog migracija pa da valja žurno izmijeniti Zakon o izbornim jedinicama jer kandidatima iz nekih izbornih jedinica za ulazak u Hrvatski sabor treba osjetno manje glasova nego drugima, a zastupnicima nacionalnih manjina dovoljno je tek 1.000 ili 1.500 glasova!?
Od ovog upozorenja prošlo je deset godina, mijenjale su se vlade, bilo je čak i nekih obećanja, ali Zakon o izbornim jedinicama nije promijenjen čak ni u dijelu prema kojem se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od +/ – pet posto, a kamoli da se izborne jedinice poslože kao logičn(ij)e cjeline, primjerice po županijama.
Za političke stranke, osobito najveće, zacijelo su još bolniji prijedlozi da se smanji broj zastupnika, i to tako da njihov broj bude proporcionalan broju stanovnika, odnosno birača. Jer, zašto bi u Hrvatskom saboru uvijek sjedio isti broj zastupnika, kada je stanovnika i birača sve manje? A kada bi broj zastupničkih mjesta počeo ovisiti o broju birača, onda bi se valjda počelo više razmišljati o provedbi ozbiljnijih demografskih mjera, odnosno kako smanjiti iseljavanja.
Od svih političkih stranaka, Most nezavisnih lista najviše se zalaže za više preferencijalnih glasova i smanjenje broja zastupnika, i to sa 151 na 120, od kojih bi se tri od devet zastupnika nacionalnih manjina biralo preferencijalnim glasovima. Radi veće uloge birača u izboru zastupnika i njihove bolje povezanosti predlaže se i mješoviti izborni model u kojem bi se polovica zastupnika birala razmjernim sustavom sa stranačkih lista, dok bi se druga polovica birala unutar manjih izbornih jedinica većinskim sustavom.
Uz sve to, već neko vrijeme, a posebno zbog koronakrize, ukazuje se na potrebu uvođenja mogućnosti dopisnog i osobito elektroničkog glasovanja. Ako želimo promijeniti način upravljanja zemljom, nužno je promijeniti način na koji se biraju vodeći ljudi pa tako i izborni sustav jer postojeći ide na ruku velikim, etabliranim strankama te potiče uhljebništvo i klijentelizam koji se pred izbore skriva svakojakim obećanjima, umjesto da se jasno veli što će se točno i kako raditi.
