Tek što su se pojavili prvi brojčani pokazatelji o slabljenju petog vala pandemije, kao što je manji broj zaraženih na tjednoj razni - što budi nadu da se konačno bliži kraj ove pošasti koja je odnijela i još odnosi brojne živote – pred nama i dobrim dijelom svijeta novi je, potpuno drukčiji problem.
Riječ je o zamršenoj rusko-ukrajinskoj krizi, čije se posljedice već osjećaju, prije svega u porastu cijena određenih proizvoda. Zbog nepromišljene energetske politike Hrvatska, kao i dobar dio Europe, ovisna je o plinu iz Rusije, koja ga u zadnje vrijeme isporučuje manje. A čega nema, cijena mu raste, pogotovo ukoliko je proizvod na slobodnom tržištu.
Tako su poslovni subjekti ovaj mjesec primili u Varaždinskoj županiji račune za potrošnju plina u kojem je cijena osjetno veća nego mjesec dana prije, a u Zagrebu je skočila čak tri do četiri puta pa neki ozbiljno razmišljaju o prelasku na druge oblike grijanja pa i pomoću drva. Tako bi mogli postupiti i neki građani nakon travnja, ukoliko tada i za njih bude od tada osjetno veća cijena plina, odnosno ne dođe do smirivanja prilika i/li ne nađe se neko drugo rješenje, prvenstveno u vidu poreznog rasterećenja i vaučera za najizloženije, što se zasada tek najavljuje iz Vlade, dok je Slovenija već donijela odluku o isplati 150 eura socijalno ugroženima, među kojima su i umirovljenici s mirovinom manjom od tisuću eura, invalidi i velike obitelji.
Štoviše, slovenska je Vlada donijela i prijedlog zakona za ublažavanje rasta cijena energenata za najteže pogođene tvrtke u industriji i poljoprivredi, kojim bi do travnja dala 70 milijuna eura “asimetrične pomoći”. To ne čudi jer čak i ako plin i struja neće drastično poskupjeti za domaćinstva, građani će posredno osjetiti posljedice skupljih energenata. Nešto već sada, a nešto kasnije, kao što je viši trošak hrane zbog višestrukog rasta cijene umjetnih gnojiva, koja se dobivaju pomoću zemnog plina. Stoga neki poljoprivrednici najavljuju smanjenja upotrebe gnojiva od 25 do 50 posto, a to će značiti pad prinosa.
Zašto smo se našli u ovakvoj situaciji, različita su objašnjenja. S jedne strane tu je deregulacijski proces tržišta plina, koji se najavljivao da ide u korist potrošača. Nažalost, završna faza ovog procesa poklopila se s početkom spomenute rusko-ukrajinskoj krize. A za njezin uzrok svaka strana daje svoje objašnjenje: dok Ukrajinci i njihovi saveznici ukazuju na nove teritorijalne pretenzije Rusije, potonji vele da “samo” žele jamstva da Ukrajina neće u zapadno-europske saveze, prije svega NATO...
Kako bilo, čini se da bi jedna od najboljih ne samo socijalnih mjera bilo smirivanje tenzija na ukrajinsko-ruskoj granici, odnosno izbjegavanje rata, koji bi imao teške posljedice, i to ne samo na standard. A kako tome doprinijeti, kad suglasja u nas nema ni oko toga, barem ne u državnom vodstvu?
