Dok Rusija napada Ukrajinu, što bi trebala napraviti RH, članica EU i NATO-a: pomagati Ukrajini, trgovati s Rusijom, biti neutralna ili vas to ne zanima?
Tako je glasilo pitanje, odnosno ponuđeni odgovori u anketi na našoj mrežnoj stranici, koja je imala neočekivani ishod. Od oko 1.500 onih koji su glasali, za pomoć Ukrajini bilo je manje od 30 posto, a opcija “biti neutralan” dobila je najviše glasova, gotovo 60 posto!
Ako ova, naša redovita anketa uistinu odražava raspoloženje javnosti - što ne mora jer se može glasovati više puta - onda je to nedvojbeno porazno i sramotno.
Jer, ne tko davno i naša je zemlja bila žrtva agresije, teškog razaranja i stradavanja, čije posljedice ćemo dugo osjećati.A zašto? Iako smo u samom vrhu vlasti imali niz (bivših) komunista, štoviše boraca protiv ustaške vlasti u II. svjetskom ratu, srbijansku vlast to nije priječilo da svoje građane obmanjuje pričama o ugroženosti Srba od ustaša i fašista u Hrvatskoj. Htjeli su je po svaku cijenu raskomadati da bi ostvarili davnu želju i plan za velikom Srbijom.
To što je nas zadesilo prije 30-ak godina, sada gledamo u Ukrajini s puno težim posljedicama. Zapravo, gledamo već dulje vrijeme jer ruska je agresija počela prije deset godina aneksijom Krima. Preko toga svijet olako prešao, iako su već tada neki upozoravali da je to samo početak, kao što je autora ovih redaka tada uvjeravao tadašnji ukrajinski rukometaš s varaždinskom adresom...
U Ukrajini se skoro tri godine masovno gine, razara i pati, kao što se i u našoj zemlji. Već s obzirom na ta, tragična iskustva dviju zemalja, očekivalo bi se da ćemo stati uz žrtvu agresije te joj pomagati, sukladno deklaraciji u Saboru donijetoj neposredno nakon početka agresije. I tako je bilo sve donedavno i još, srećom, postoji u nas sklonost Ukrajini te joj se pomaže. Međutim, ima i ozbiljnog otklona od svrstavanja uz Ukrajinu.
Predsjedniku RH Zoranu Milanoviću i njemu sličnima puna su usta “neutralnosti”, po čemu ispada da bi Hrvatska, koja je itekako osjetila što znači biti žrtva agresije i ne imati potporu, trebala mirno gledati rat u Ukrajini i biti neopredijeljena, odnosno ne stati ni na jednu stranu!?
Milanovićeva politika nesvrstavanja došla je posebno do izražaja odbijanjem potpisivanja odluke o slanju nekolicine časnika u Njemačku radi pomoći i obuke Ukrajinaca. Iako su u vrijeme dok je bio predsjednik Vlade naši brojni vojnici odlazili i ginuli u Afganistanu, sad mu je neprihvatljivo da budu u par stotina kilometara od ratišta.
Štoviše, kada se želi pojasniti o čemu je riječ i što se od nas očekuje kao članice EU i NATO-a pa se u Sabor poziva zamjenik glavnog tajnika NATO-a – kad to ne dopušta prvom čovjeku HV-a - Milanović, koji pliva između istoka i zapada kao i predsjednik Srbije, ne bira riječi kada govori o potonjem! A kad su Rusi zaprijetili 50-ih, čak je i “nesvrstani” Tito brže bolje sklopio savez sa zemljama članicama NATO-a i tako ušao u pridruženo članstvo saveza!
