Dok je Zagrebom i dobrim dijelom Hrvatske proteklih dana odjekivao, kako bi rekli TBF-ovci, „isti debilizam (čiji je stari bija ustaša, a čiji partizan)“, bilo je uistinu lijepo čuti nešto sasvim drugo na sjeveru Hrvatske. Tu je, naime, u prvi plan došlo gospodarstvo, makar to bilo samo na načelnoj razini ili iz protokolarnih razloga.
Umjesto prijepora o (anti)fašizmu i tome slično čelnici gradova Varaždinske županije predstavljali su gospodarske i druge potencijale svojih sredina američkoj veleposlanici Julieti Valls Noyes, a posebice indijskom veleposlaniku Sandeepu Kumaru, koji si je dao rijetko viđenu upornost te je posjetio gotovo svaki grad u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji. Neki su tu priliku znali iskoristiti pa su odmah predstavili konkretne mogućnosti ulaganja kao što su to učinili Grad Novi Marof i Varaždinske Toplice, koji želi biti turističko i wellness-središte, ali…
Drugi, poput Ivanca i Lepoglave, već su dogovorili i susrete svojih i poslovnih ljudi iz Indije. A u Ludbregu Indijci već imaju svoju tvrtku, a gradonačelnik Dubravko Bilić predstavio je Kumaru i mogućnosti ulaganja u novu zonu. Možda od svega toga neće biti sve ostvareno, ali već je lijepo čuti da se razgovara o budućnosti, a ne o davnoj prošlosti. Veleposlanici su bili u Čakovcu, a nisu zaobišli ni Varaždin. Uoči njihova dolaska varaždinski je gradonačelnik Goran Habuš najavio osnivanje nove gospodarske zone i više mjera koje bi trebale privući investitore. Napokon, jer danas, kada muku mučimo s nezaposlenošću i težimo boljem standardu, uistinu je luksuz izgubiti ulagača poput CWS Boco grupe, koja je nakon razmišljanja o ulaganju u Varaždin ipak otišla u Čakovec, a Paul Green ranije u Prelog.
Habuševe su mjere, koje predviđaju različite poticaje ovisno o visini ulaganja i zapošljavanju, izazvale polemiku i kritiku oporbe, točnije HDZ-a. No, odmjerenu i dobronamjernu. Nije se išlo protiv svega, kako to obično biva u nas, samo da se privuče pozornost, već se ukazalo na potencijalno slabu točku koju bi valjalo doraditi i tako otkloniti moguće prigovore na pogodovanja i sl. Možda se čini da u nas ništa ne ide bez prigovaranja, ali bolje dvojbene stvari riješiti u početku nego se kasnije, primjerice, vući po sudu.
Uostalom, bolje žustre rasprave oko privlačenja ulagača i gospodarstvu, nego oko toga tko (ni)je zagovarao (anti)fašizam i tome slično. Kada bi to shvatili svi u Hrvatskoj, zemlja bi nam bila i u gospodarskom smislu ugodna za život, kao što je po mnogo čemu drugome.
