Maknite državu i crkvu od moje maternice! Tako je stajalo na jednom od transparenata koji su se mogli vidjeti na mirnom okupljanju, odnosno javnom prosvjedu nazvanom “Slanje poruke tolerancije, ravnopravnosti poštivanja ženskih prava i ljudskih sloboda” ili skraćeno Subota za slobodu, koji je prošle subote priredila udruga mladih V.U.K. kod lančane kule varaždinskog Starog grada, svega nekoliko metara od mjesta od kojeg je počeo prije najavljeni Hod za život, čiji su sudionici također isticali prava, ali jedno posebno – pravo na život nerođenog djeteta.
Vjerojatno i zato što je policija unaprijed najavila da će oba prosvjeda snimati, bez incidenata su prošla oba okupljanja drugačije mislećih. Zapravo, slažu se oni u svemu što se tiče prava djeteta, obitelji i žena, od potrebe za dobro obrazovanje, slobodu izbora i tome slično pa do kvalitetne zdravstvene zaštite. Bitno se razlikuju samo u jednom: imaju li bebe u majčinom trbuhu ikakva prava, posebice pravo na rođenje ili o njegovom životu može odlučivati samo njegova majka.
Hodom za život zalažu se za društvenu, zakonsku i svaku drugu zaštitu ljudskog života od začeća jer, kako su isticali organizatori i sudionici, znanost je pokazala i dokazala da je život svakog započeo začećem pa stoga žele stvoriti pozitivno ozračje prema životu i potaknuti vlasti da ulažu više u mlade, obrazovanje i radna mjesta kako se, primjerice, više ni jedna trudnica ne bi morala brinuti hoće li se moći vratiti na svoje radno mjesto nakon što rodi i kako bi svakome, tko želi stvoriti obitelj, to bilo omogućeno.
Sudionici prosvjeda Subota za slobodu ukazivali su pak da treba zadržati postojeće zakonsko rješenje prema kojima se trudnice u određenom periodu i okolnostima mogu odlučiti na prekid trudnoće, a posebno da ta mogućnost nije uvijek i dostupna u našim zdravstvenim ustanovama. Nisu se zamarali znanstvenim činjenicama o početku života pa ni time da njega ne bi bilo bez partnera, već su isticali da samo žena može i mora odlučiti hoće li ili ne roditi pa se zato od nje trebaju maknuti svi, a prvenstveno država i crkva.
Kako smjelo i nadasve hrabro! Kao da je odluka o prekidu trudnoće poput bilo koje druge odluke, a ne vjerojatno najteža u životu, koja ženu zacijelo dugo prati, neke i s teškim posljedicama. Upravo zato ne bi trebalo maknuti nikog od žena koje je trudnoća zatekla nespremne, već bi im trebao pomoći. Prvo da se u takvoj poziciji uopće ni ne nađe, a onda ako se i nađe.
Ali kako to postići u zemlji gdje se, primjerice, godinama ne može regulirati čak ni rad nedjeljama i blagdanima trgovina u kojima pretežito rade žene? Iako se u nama bližim zemljama ponegdje ne radi čak ni subotom popodne, ne mora se odmah pribjegavati zabranama. Za početak bi bilo dovoljno pošteno platiti.
