Ljudi čine razliku, pogotovo vodeći. Vidi se to često u raznim prigodama, a ovih dana zorno u gospodarstvu, i to na dva oprečna primjera. Prvi je u Varaždinu, a drugi i Varaždinskim Toplicama.
- Nažalost, upravo smo primili odbijenicu od ZABA-HBOR na našu ponudu, izvijestili su iz Varteksa u dramatičnoj obavijesti poslanoj u subotu poslijepodne. Već samo vrijeme slanja govori da se Varteks ozbiljno primaknuo svom konačnom padu. To se (više) ni ne skriva.
Naime, obavijest završava riječima da odbijanje banaka stavlja Varteks u tešku situaciju jer, ako se HBOR ne predomisli, “pričamo o neizbježnom kraju” pa još jednom mole ljude, koji odlučuju u HBOR-u, da ponovno “razmotre ponudu i uzmu u obzir sve parametre”, ali i naglašava da ih je najviše pogodila te iznenadila upravo HBOR, budući da je u vlasništvu države, čiji bi proračun u slučaju propasti tvrtke izgubilo više od 7,4 milijuna eura...
Je li to “iznenađenje” uistinu toliko iznenađujuće, a odbijenica nerazumna, teško je reći. U obavijesti nema niti jednog spomenutog parametra, odnosno slova, brojke ili postotka, koji bi govorio o tome kako Varteks misli i pod kojim uvjetima otkupiti bankarska potraživanja. A ona su presudna za njegovo poslovanje već dulje vrijeme.
Naime, zadnjih godina poslovni rashodi tvrtke kreću se oko poslovnih prihoda, koji polako padaju od 2020. godine, kada su iznosili 15 milijuna eura. Međutim, veći su problem financijske obveze, kako dugoročne, koje iznose oko šest milijuna eura, tako kratkoročne, koje su narasle na 17,5 milijuna eura. Kako bi ove, višemilijunske obveze riješio Varteks? A nema ni za plaće, osim ako ih ne isplati zahvaljujući pozajmicama, koje se uredno upisuju na preostale nekretnine.
Pozajmljivalo se, doduše, i prije, ali kako, odnosno za što! Pozajmice bi odlazile (i) na konzultantske ugovore i marketinške aktivnosti. I to obilato. Ukoliko je točno da se radi o desetak milijuna eura, onda i to govori zašto je došla odbijenica bankara. Naravno, najviše ipak o onima koji su vodili Varteks te ga, zajedno sa sličnim prethodnicima, doveli tu gdje je danas, a ne radnici, koji su šivali za svjetski poznate robne marke, i to sve do nedavno, kada je šivanje iz usluge stalo, a čini glavninu prihoda.
Nasuprot žalosnim prilikama u kojima se našla varaždinska tekstilna industrija sa stoljetnom tradicijom, veseli ulaganje u novi hotel u Varaždinskim Toplicama. Prvi je to takav objekt nakon mnogo godina ne samo u tom gradu s velikim potencijalom, nego i puno šire. A do toga ne bi došlo da nije Bernarde Cecelja, vlasnice proizvođača madraca i kreveta Bernarda, izraslog na mjestu bivše diskoteke prije svega dva desetljeća! I tko može reći da (vodeći) ljudi ne čine razliku?
