Liječnici, a mi?

| 20.3.2023. u 21:36h | Objavljeno u Iz moga kuta

Spasite hrvatsko zdravstvo, zadovoljan liječnik – zadovoljan pacijenet i tome slično čulo se na prosvjedu koji je u Zagrebu pod geslom "SOS za zdravstvo" priredilo pet krovnih liječničkih udruga, iskazujući nezadovoljstvo svojim statusom, prvenstveno plaćama i obujmom rada, ali i cjelokupnim stanjem u zdravstvenom sustavu.

No, tko ne bi stao iza zahtjeva za bolje zdravstvo? Takvog zacijelo nema. Ni u nas niti u bilo kojoj zemlji. Zdravstveni sustavi diljem svijeta suočavaju se s brojnim izazovima, kao što su financijska održivost, dovoljan broj djelatnika, lijekova, opreme, dobar ustroj... Pacijenti svugdje očekuju kvalitetnu i pravodobnu skrb, a zdravstveni radnici kvalitetne uvjete rada i primjerenu nagradu.

Hrvatska tu nije izuzetak. A prostora za iskorak ima. Analizirajući tri aspekta učinkovitosti hrvatskog zdravstva, stručnjaci s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu utvrdili su da imamo najpovoljniji odnos ulaganja i opskrbljenosti brojem kreveta, doktora te CT i MRI uređaja, ali najlošije zdravstvene ishode među 21 europskom zemljom pa, uz ostalo, predlažu smanjenje stacionarnih kapaciteta u bolnicama i jačanje dnevnih bolnica, kao i veća ulaganja u promociju zdravlja te prevenciju bolesti.

A što točno za bolje zdravstvo i svoj status traže liječnici, odnosno liječničke udruge? To se, nažalost, nije moglo shvatiti iz onog što se čulo u subotu. Koliko veće plaće? Stoga je ministar zdravstva Vili Beroš - ukazujući da su u zdravstvu u četiri godine plaće rasle za 36,6 posto, a broj zaposlenih za 9000, dok je broj osiguranika pao za 150.000 - pitao za što se točno prosvjeduje, odnosno protiv čega, dodajući da je svjestan da naš zdravstveni sustav nije optimalan pa ga se odlučilo reformirati, pri čemu će se dati veći naglasak na preventivu, izmijeniti koeficijente liječnicima sukladno prijedlogu udruga i dr.

Odgovore na pitanja što i kako mijenjati u zdravstvu treba jasno dati, posebice pojašnjenja tvrdnji kakve su se čule na Markovom trgu da, primjerice, anesteziologinja ima plaću 85 kuna po satu, a njezina čistačica 100 kuna!? Ići u štrajk bez toga da se vidi koliko se točno radi i za što, bilo bi, blago rečeno, nesmotreno jer stvarno nije jasno koji bi se to točno zahtjevi trebali ispuniti da liječnici ne bi bili ni premoreni ni podcijenjeni.

Primjerice, trebaju li osiguranici, uz izdvajanja iz plaća za zdravstvo, još dodatno plaćati niz usluga, neke i do 40 posto, kao što to predlaže Hrvatski liječnički sindikat. A što vele pacijenti, odnosno osiguranici i zaposleni? Njihov se glas, nažalost, ne čuje, a trebao bi se, i to ne samo zbog zdravstva, nego i prevelikog opterećenja rada, PDV-a i niza drugih nesređenih stvari, koje se privremeno rješavaju ad hoc mjerama te novcem koji im uzima preskupa i nedovoljno dobro posložena država...

Označeno u