Varaždin je postao „uspavana ljepotica“ jer je zapao u letargiju, a HNS, koji je za to najodgovorniji, više nema ni snagu kao nekada pa Goran Habuš ne zavređuje ponovo biti zajednički kandidat za varaždinskoga gradonačelnika. Takvu, gotovo medicinsku dijagnozu svoga „umornog“ partnera i „letargičnog“ Varaždina, dakle stranke i grada bez energije za normalno funkcioniranje, dali su u subotu čelnici županijskog i gradskog SDPa Mario Habek i Alen Kišić.
Vjerojatno na krilima pobjede potonjeg na unutarstranačkim izborima, a možda i čudesne internetske ankete koja ga je već “proglasila” gradonačelnikom, jasno su poručili da će SDP imati svog kandidata za varaždinskoga gradonačelnika, a možda i župana, što nije uopće loše, jer bi veći broj kandidata trebao dati i veću mogućnost za izbor boljega premda ne mora uvijek biti tako…
Iako je iznenađenje već i najava izlaska varaždinskoga SDP-a na izbore, nakon niza godina, bez HNS-a, točnije s vlastitim kandidatom, još veće je iznenađenje objašnjenje razloga za to, odnosno dijagnoza političkog partnera i (ne) prilika u Varaždinu. Ne zato što ona ne bi bila točna nego zato što se gotovo poklapa sa stajalištem HDZ-a! Međutim, nezadovoljno načinom vođenja Varaždina, vodstvo gradskog HDZ-a daje primjedbe i prijedloge već dugo pa sukladno tome vijećnici HDZ-a uskraćuju podršku gradskom proračunu kao temeljnom dokumentu, kojim se propisuje što se i kako radi. Ili ne radi. Nasuprot tome, četvero vijećnika SDP-a bilo je svega prije stotinjak dana ključno za donošenje proračuna i ostanak sadašnje ekipe na vlasti iako po ocjeni SDP-a nema energiju, ni ljude ni ideje!?
Očigledno, zauzevši stajalište da sadašnje stanje u Varaždinu nije dobro i da su za to odgovorni vladajući, varaždinski se SDP, kao dio te iste gradske koalicije, doveo u šizofrenu situaciju. S jedne strane kritizira postojeće stanje i proziva odgovorne, a s druge njegovi vijećnici ne samo da glasuju za njih i njihove projekte nego i aktivno sudjeluju u svemu tome jer članovi, primjerice, i dalje sjede u upravnim tijelima gradskih institucija i tvrtki koje dobrim dijelom također i vode.
Ako se varaždinski SDP želi „izliječiti” šizofrenije, ili mora promijeniti svoju ocjenu u smislu da je stanje u Varaždinu zapravo dobro, ali se može i bolje ili se mora povući iz vladajuće, po njemu letargične, koalicije sa svim posljedicama koje iz toga slijede, pa i izvanrednih izbora. Sve drugo značilo bi puko preživljavanje „letargične“ gradske vlasti do lokalnih izbora, a isto tako jasno bi dalo na znanje da SDP nije stranka koja uistinu radi u interesu grada i građana, nego prije svega za sebe i za fotelje svojih, ma što pričali, uključujući fraze da SDP ne bježi od svog dijela odgovornosti ili da je drugi odgovorniji...
