Kvart must go on Foto: VV; Anea Mamić/KVART

Kvart must go on

| 10.6.2024. u 21:26h | Objavljeno u Iz moga kuta

Nakon prošlotjednog Kvart festivala, kao i kod svakog drugog posla ili projekta, zacijelo će organizatori iz P4 podvući crtu i zbrojiti prihode i rashode, odnosno razmotriti što je bilo dobro, a što ne pa vidjeti kako dalje. Prije svega, odvagnut će bi li bilo bolje i dalje ostati u svom dvorištu u Preradovićevoj ulici ili je, unatoč svemu, ipak dobro - i, zapravo, jedino moguće - koncerte prirediti na velikoj livadi okruženoj drvećem unutar kompleksa Varteksa.

A s obzirom na tako veliki prostor, zacijelo se od prodaje ulaznica očekivalo više, iako se prvog od tri festivalska dana ulaz nije naplaćivao, i to zahvaljujući suradnji s predstavništvom Europskog parlamenta u kampanji “Iskoristi svoj glas”, koji se, usput rečeno, prošle nedjelje i nije baš iskoristio, sudeći prema lošem odazivu...

Drugog dana festivala posjećenost je bila solidna, premda treba imati na umu i gratis ulaznice. Publiku, oni mlađu, privukli su trap i hip hop glazbenici, prije svega Grše, koji vlada domaćom glazbenom scenom, sudeći prema slušanosti njegovih stvari koje prate glazbeni servisi, kao što je Billboard Hrvatska. Međutim, treći dan odaziv je mogao biti i veći, prije svega s obzirom na kvalitetan, skoro dvosatni nastup riječkog Jonathana, koji je nedavno, nakon šest godina, objavio svoj novi album. Možda je trebalo ranije s PR-om?

Nije da publike nije bilo, ali na livadu unutar Varteksa, jednostavno, može stati puno više ljudi. No, gdje se u Varaždinu uopće može prirediti koncert, osim u podrumu Rogoza, koji je mali ili sportskoj dvorani na Dravi, koja je posebna priča? Danas, nažalost, nigdje. Većeg zatvorenog ili otvorenog prostora za koncertna i slična događanja godinama nema pa će trebati pričekati dovršetak započete izgradnje objekta Kerekesh Teatra, kada već nitko ne želi za takvo što izdvojiti javni novac. A trebao je.

Varaždinu kronično nedostaje prostor kakav je nekad nudio Dom željezničara, nakon čijeg se zatvaranja navečer moglo izaći ili kafić ili u – Međimurje, Zagreb... To je zacijelo utjecalo na naviku (ne)izlaženja, kako i neplaćanja ulaznica, što neki povezuju i s besplatnim koncertima tijekom Špancirfesta, koji stvaraju dojam da nastupi glazbenika ništa ne koštaju. Međutim, Varaždin ne može i ne smije živjeti samo desetak dana krajem kolovoza. Ili u vrijeme VBV-a, Adventa ili sličnog.

Zbog svojih stanovnika, ali i gostiju koji dolaze, ponajprije iz kuća za odmor i vikendica uokolo grada, kakvih je bilo i sada u (K)varteksu. Naravno, otvoreno je pitanje gdje će festival biti ubuduće jer, unatoč velikom prostoru u Varteksu, pristup i nije najbolji, a kampiranje nije moguće, što je hendikep. Možda bi, unatoč udaljenosti, bolje bilo kod Špice ili Aquacityju, ali prvi varaždinski, višednevni festival na otvorenom mora ići dalje!