Na muci se poznaju junaci, a tragedijama hrabri, odmjereni i – bedaci. Vidjelo se to i ovih dana, nakon tragedije u osnovnoj školi Prečko gdje je bivši učenik jednog učenika ubio, a ranio više njih i učiteljicu. Ovaj, još nezabilježeni slučaj u nas, zavio je u crno zemlju i nakratko prekinuo čudnu kampanju za izbor predsjednika RH u kojoj se toliko ne govori o vanjskoj politici, obrani i tome slično, koliko o kavi supruga kandidatkinje za predsjednicu, koji je o svemu prvi izvijestio javnost, a onda – zašutio, ali ne i njegova supruga kojoj je upravo ova kava supruga postala glavna tema prije nedjeljnih izbora!?
- Ne prva, nego nulta stvar koju očekujemo od države je da nam zajamči osobnu sigurnost jer država upravo postoji radi toga - njena temeljna uloga je osigurati red, sigurnost i zaštitu građana kroz pravni sustav – tako počinje osvrt naslovljen na zagrebačku tragediju naslovljen “Država koja ne može jamčiti sigurnost djece u školama ne treba ni postojati”. Da je ovaj naslov teška glupost - ne treba trošiti riječi. Dovoljno je samo prisjetiti se Ukrajine i brojnih drugih krajeva zahvaćenih ratom gdje mnogi stradavaju pa i djeca, a posebice SAD-a u kojima je samo ove godine bilo 83 pucnjava u školi, dok svakog dana prosječno 12 djece umire od oružja, koji je glavni uzrok smrti američke djece i tinejdžera.
Međutim, nedvojbeno je da država snosi odgovornost ili barem dio za stradavanje djece u zagrebačkoj školi, kao i u SAD-u. Dok američka djeca stradavaju uglavnom zbog toga što se (pre)lako dolazi do oružja, kod nas je problem, kako ističu i roditelji i stručnjaci, to što se lako ulazi u škole: tko god želi, kad god i uglavnom bez ikakve kontrole. Štoviše, čak ni tijekom nastave nema uvijek kontrole što se zbiva u školi i razredu. Da je tako, vele upućeni, kako bi učenik mogao iskočiti iz ludbreške škole kroz prozor i teško se ozlijedio.
Je li uistinu moguće da nikoga nije bilo na satu kad je učenik iskočio kroz prozor smo pitali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih više puta. Odgovora nema. Već godinama se ne zna radi li u školi jedna nastavnica s kvalifikacijom ili bez nje. Šutnja, međutim, nije rješenje. Ignoriranje problema nije rješenje. Rješenje, naravno, nije ni njegovo relativiziranje.
- Imali samo pritužbe roditelja zbog zaključavanja škole. Dakle, nije baš to potpuno jednoobrazno, ima uvijek i protiv, rekao je ministar Fuchs i dodao da je pitanje kako bi se zagrebački slučaj mogao prevenirati. Kako? Bez obzira na prigovore, zaključavanje i/li nadzor ulazaka u škole mora biti obvezan tijekom nastave, a ne stvar izbora, dok bi detektore metala trebalo uključiti barem kad djeca uđu u školu, ako ne stalno, a ni zaštitare ne bi trebalo isključiti. Kako bilo, ministre, sad konačno treba nešto poduzeti, osim slanja dopisa! Ne relativizirati, već krenuti odmah ili – otići!
