E, rođače zašto bežiš s ognjišta, zašto se ne boriš, pomalo prijetećim glasnom upitan je u kolovozu 1991. izvjestitelj Varaždinskih vijesti kad je kupovao „Borbu“ na jednom od beogradskih kioska kako bi vidio što se izvještava o prosvjednom putovanju hrvatskih majki, koje su svoje sinove htjele vidjeti doma, a ne u JNA i već započetom ratu.
- A za kaj to točno da se borim, odgovorio je „znatiželjnicima“ naivno varaždinski izvjestitelj, kojeg su od batina spasile samo brze noge i blizina vojarne Maršal Tito u kojoj je, skupa s majkama, dočekan s grijanjem i zaključenim zahodima...
Ova, stara „beogradska sličica“ zorno svjedoči da nema sredine u kojoj nisu mogući incidenti kakav se dogodio pretprošlog vikenda u Supetru gdje je od huligana najprije napadnut državljanin BiH, a onda i četvero hrvatskih državljana, od kojih je dio srpske nacionalnosti. Potonji su prošli s lakšim ozljedama, uključujući i 26-godišnjakinju iz okolice Varaždina, koja je pokušala zaštititi napadnutog kolegu, dok je teže ozlijeđen brački vatrogasac, koji je branio napadnute, a ključnu ulogu u njihovoj zaštiti odigrao je taksist...
Zahvaljujući ovim, hrabrim zaštitnicima, nemili događaj na Braču zapravo je sjajan primjer kako u Hrvatskoj ne samo da ne vlada mržnja, nego postoji i spremnost za zaštitu drugih i drugačijih. To, uostalom, svjedoče brojni sezonci i gosti iz drugih zemalja. Međutim, što to vrijedi kada se neki trude uvjeriti javnost u suprotno po svaku cijenu, pri čemu najdalje ide hrvatski dnevni list koji piše da je na Braču napadnuto petero radnika iz – Srbije!? Kome to treba mržnja i sukobi po svaku cijenu pa i laži? Hoće li se isto toliko pisati i o pokušaju ubojstva u Donjem Vratnu? Teško.
Incidenti potiču incidente. Traume također. Stoga je bitno da ih bude što manje, da ne bude (nekažnjenih) ispada koje stvaraju tenzije, sukobe i sl. A da tu ima posla, govore brojne stvari pa i priopćenja koja i danas stižu od „Vlade Republike srpske krajine u progonstvu“ pod naslovima kao što su „Zadar Srpski grad“, „Istra i Zadar srpske zemlje,“ Split u njemu Srbi pravoslavni“... Na zamolbu da se takve stvari više ne šalju, izvjesni nam je Slobodan napisao „rado bismo čuli obrazloženje“!?
Mržnja, strah, sukobi i laži trebaju onima koji žele po svaku cijenu doći do svojih, često bolesnih interesa, koji pokušavaju u svađi i razdoru ušićariti nešto za sebe kad drukčije ne znaju ili - neće... Takvih je, nažalost, bilo i bit će, kao i incidenata, ali bitna je upravo opća klima, posebice kako se službena tijela odnose prema njima, odnosno neodgovornim pojedincima i društvu općenito, a to je i jamstvo da će ih biti manje. A tu se Hrvatska pokazala. Osuda, brzi postupak, a najvažnije od svega je opisana reakcija malih građana velikog srca.
