U sredinama u kojima je došlo do promjene vlasti, kao što su Zagreb i Split, provjerava se što se i kako do sada radilo, odnosno što se namjeravalo raditi kako bi se vidjelo je li uistinu nađena najbolja rješenja. I Varaždin je dobio novu gradsku garnituru, koja isto razmatra kako riješiti stare i nove komunalne i druge gradske probleme, među kojima je gotovo 100.000 tona otpada zamotanog u bale i odloženog u Brezju svakako na prvom mjestu. Naravno, ne samo po starosti, nego i velikih troškova te sudskih sporova, ugovora...
Uz problem baliranog otpada, koji će kroz dvije i pol godine, unatoč svemu, konačno riješiti, kako uvjerava gradonačelnik Neven Bosilj, najavljuje se i niz drugih što manjih što većih zahvata. Među potonjim se izdvaja rješenje za raskrižje Anine, Supilove i Novakove ulice te željezničko-cestovni prijelaz uz njega, popularno zvan Kućanska rampa.
Iako prijelaz kod kolodvora nije jedino mjesto gdje pruga i rampa “dijele” Varaždin na dva dijela, ipak je i nova vlast odlučila to riješiti. No, ne na način kako je to zamislila prethodna. Predloženi podzemni rotor na mjestu sadašnjeg raskrižja drže neprimjerenim rješenjem zbog troškova od stotinjak milijuna kuna, zatvaranja prilaza nekim kućama i opasnosti da se one oštete prilikom iskopa, dok se za povezani podvožnjak ukazuje da je preniski. Međutim, prethodnici i oni koji su im predložili takvo rješenje drže da uopće nije problem što ispod podvožnjaka ne bi mogla vatrogasna i veća vozila, a ne slažu se ni oko toga troškova izgradnje podzemnog rotora i za to nužnog premještanja odvodnog kolektora, koji se nalazi ispod raskrižja.
Tako je Kućanska rampa postala još jedan razlog prijepora u Varaždinu, što zacijelo ne bi da se do rješenja spornog za vladajuće, koji su ga dali i na reviziju, došlo na drugačiji način. Naime, javnost je za “konačno” rješenje Kućanske rampe, i to ne jednom, saznala nakon objave na - društvenim mrežama! Naravno, ne bi ni to bio problem da je prije toga bila rasprava o tome kako integrirati grad kojeg dijeli pruga, za što postoje dva osnovna rješenja: cestovni promet ispod pruge, kao što se sada predlaže, ili iznad pruge, što znači da bi vlakovi išli vijaduktom ili tunelom, koji bi se mogao protezati i ispod Zagrebačke ulice pa i dalje.
Nekima se spuštanje pruga u zemlju čini nerealnim rješenjem zbog troškova, ali o tome se ozbiljno raspravljalo u Zagrebu. Druga im je varijanta bila podizanje pruga na vijadukte pa je zaključeno da treba napraviti cost-benefit analize za svaku varijantu prije donošenja odluke, koja bi u Varaždinu bila lakša da je opstao projekt brze pruge... Kako bilo, zar stručna rasprava i analiza nije nešto što treba uvijek biti, a ne da se problemi i rješenja odjednom pojave, a onda se oko njih godinama vode politički i drugi sporovi?
