Već samo spominjanje kao jednog od par kandidata za čelno mjesto u SDP-u, riječito govori do kuda je uspio doći Neven Bosilj u razmjerno kratkoj političkoj karijeri u kojoj je ostvario nekoliko iznimnih uspjeha, ali bilo je i grešaka, koje ne bi valjalo ponoviti.
Nakon što je predsjednik varaždinskog SDP-a i zamjenik gradonačelnika Miroslav Marković prvi rekao da svog stranačkog kolegu i varaždinskoga gradonačelnika vidi u vrhu stranke, to isto se sada ponavlja i u Zagrebu. Štoviše, Bosilj se - skupa s Lalovcem, Ahmetović i Glasnovac - spominje kao kandidat za predsjednika SDP-a, ukoliko se krene u te promjene zbog poboljšanja percepcije stranke.
Naime, iako je svega nekoliko mjeseci do godine u kojoj će biti nekoliko izbora, SDP se ne približava HDZ-u, unatoč svemu što se zbiva, prije svega gotovo nevjerojatnom broju pravosudnih slučajeva protiv dužnosnika HDZ-a, odnosno broja optuženih hadezeovaca i onih pod istragama. I kao da to nije dosta, izranjaju novi sporni postupci, kao što je plinski slučaj u HEP-u, koji je prodavao plin po puno manjoj cijeni od one po kojoj ga je morao kupovati od INA-e, sukladno odluci Vlade RH…
No, sve to nije potaknulo ozbiljniji pomak SDP-a u očima birača pa se razmišlja i o promjeni samog vrha, pogotovo nakon što predsjednik Peđa Grbin nije uspio pridobiti Možemo za predizbornu koaliciju. U takvim okolnostima, nedavna pobjeda Bosilja i stranke na izvanrednim izborima za varaždinsko Gradsko vijeće, koje je po prvi put većinom u rukama SDP-a, uspjeh je s kojim je najviše skrenuo pozornost na sebe. Stoga mu priznanje odaju i oni suprotne preferencije, poput Mirka Ramuščaka, bivšeg savjetnika predsjednika RH.
Međutim, potonji, ali ne i samo on, upozoravaju i na njegove sporne odluke, među kojima se izdvaja izostanak dopuštenja za postavljanje spomen ploče redovnici ubijenoj 1945. Povodom toga, saborski zastupnik i predsjednik varaždinskog HDZ-a Damir Habijan upozorio je na rezoluciju Vijeća Europe, koja osuđuje totalitarne zločine, kao i rezoluciju Europskog parlamenta koja veli da se treba, iz pijeteta prema žrtvama bez obzira kojeg totalitarističkog režima, obilježiti na dostojanstven način svaka žrtva.
Jasno je do nitko ne želi razdore u društvu, pogotovo o temama koje su davno trebale biti raspravljene. Međutim, rješenje za to nisu zabrane, koje stvaraju dojam da se istina želi prikriti, već bi trebalo sa svakom istinom na svjetlo dana, kao što to čine u Sloveniji gdje, primjerice, jedan do drugoga stoje spomenici objema strana iz II. svjetskog rata. To je najbolji način da se zatvori prošlost te razdori o njoj, a okrene sadašnjosti i budućnosti…
