Plaća i do 3.500 eura pa i više, a za to treba dobiti ponekad svega dvjestotinjak ili tristo glasova birača. To stvarno nije loše. Ova i slične opaske mogle su se čuti nakon prvog kruga lokalnih izbora, kada je postalo jasno što je nekima zapravo dovoljno za pobjedu na izborima, koju će manje sretni kandidati morati opet tražiti i iduće nedjelje. Budući da je svaka pobjeda slatka, a posebno ona izborna, trud će se na kraju isplatiti, iako put neće biti lagan jer su se u međuvremenu zaoštrile poruke na političkoj sceni.
Uoči drugog kruga izbora u Varaždinskoj županiji posebno se zaoštrilo u Varaždinu i Ludbregu, gradovima u kojima su razračunavanja konkurenata najprije krenula na društvenim mrežama, a zatim su se preselila i na ulice, odnosno javni prostor pa ostaje za vidjeti hoće li tu i kako završiti.
U drugim sredinama, srećom, nije tako napeto kao u onima gdje se još traži župan i (grado)načelnik. Štoviše, ponegdje se i slavi, i to sve i svašta. Vidi se to u Varaždinskoj županiji, kao i u susjednoj, Krapinsko-zagorskoj. Protekle nedjelje posebno veselo je bilo u Kumrovcu, općini površine 17 četvornih kilometara i 1400 stanovnika, koja godišnje ostvari turistički promet od 150.000 dolazaka. Naravno, zbog jedinstvenog razloga: obilaska zagorskih sela koja uključuju i rodnu kuću Josipa Broza Tita, doživotnog predsjednika SFRJ te SKJ.
U Kumrovec poklonici Tita dolaze stalno, a posebno 25. svibnja kada se u SFRJ obilježavao Dan mladosti, priredba koja je bila sastavni dio kulta ličnosti Josipa Broza, koji je vladao 35 godina, a pobijedio na samo jednim izborima, onima 1945. godine, nakon kojih kandidati više nisu mogli biti članovi drugih političkih stranaka jer su - zabranjene. Umjesto slobode okupljanja i govora, došlo je vrijeme panegirika voljenom vođi i partiji, a oni koji bi im se usprotivili tragično bi završili, čak i ako bi bili članovi, kao što je bio Andrija Hebrang.
Uslijedila su desetljeća jugoslavenskog socijalizma puna raznih društvenih eksperimenata, kao što je samoupravljanje i društveno vlasništvo, koji je završio kako je i započeo - u krvavom ratu za koji su najodgovorniji (bivši) komunisti, nakon kojeg kreće uspostava demokratskog sustava i prave, a ne partijske države.
Unatoč našoj žalosnoj povijesti, Stjepan Mesić pita ove nedjelje u Kumrovcu “tko je za slobodu napravio više od Josipa Broza Tita”!? O kakvoj to slobodi govori u socijalizmu ni riječi, baš kao što nije objasnio kakav je to bio Tito antifašist kad je stvarao zemlju s jednostranačkim sustavom koji je više sličio totalitarnoj Njemačkoj ili Italiji, nego zemljama s demokratskim uređenjem. A kad tako govori bivši predsjednik RH treba li se čuditi što kult Tita u dijelu javnosti i dalje živi, ili kako bi rekli: i poslije Tita - Tito. No, do kada tako?
