Itekako je opravdano što je HNK u Varaždinu nominiran u tri kategorije medijske nagrade "Zlatni studio": dvije članice njegovog glumačkog ansambla, Helena Minić Matanić i Hana Hegedušić, za najbolju glumicu, a "San Ivanjske noći" u režiji Paola Magellija za najbolju predstavu u cjelini.
Štoviše, varaždinski kazališni ansambl i njegovi članovi, koje vodi Senka Bulić – i to zahvaljujući onima koji su je prepoznali kao najbolji izbor za intendanticu - zavređuju za svoj rad ne samo ove nagrade, nego i prestižnije, kod kojih kvalitetu ocjenjuju znalci, a ne glasovanje kod kojeg su u prednosti sigurno veće sredine.
Međutim, iako to uvijek ne mora biti slučaj, ipak je najbolji dokaz kvalitete rada varaždinskog kazališta upravo glas publike, koja ga daje kroz dolazak u teatar, odnosno kupnju ulaznica. Jer, danas nije lako (ras)prodati kazališnu predstavu, posebno u vrijeme kada se i ono malo slobodnog vremena može potrošiti na raznorazne načine, kakvih donedavno nije bilo, poput gledanja filmova i serija putem interneta te drugih novotarija.
Unatoč tim i drugim izazovima, za predstave varaždinskog kazališta u zadnje se vrijeme u pravilu traži karta više. I to ne za jednu, već za nekoliko njih! A koliki je interes publike, a time i kvaliteta rada varaždinske kazališne kuće, posebno se moglo dobro vidjeti na primjeru predstave "Slučaja vlastite pogibelji" Kristijana Novaka u režiji Ivana Plazibata, jedne od pravih njezinih uspješnica.
Naime, dok se u metropoli pričalo o pet rasprodanih koncerata pjevačice, čija se glavna glazbena uspješnica "Dam dam dam" može svesti gotovo na ovaj naslov, nešto sjevernije govorilo se o još većem nizu rasprodanih predstava varaždinskog kazališnog ansambla!
A takav odjek predstave nije bio slučajan. Danima uoči premijere govorilo se o tome što i zašto slijedi u varaždinskom HNK-u, a isto je bilo i u vrijeme izvedbi predstave, koja je dobila dobre kritike. Sve to doprinijelo je tome da je rasprodano prvo pet predstava, iako su se igrale iz dana u dan, a zatim još tri! To se ne bi dogodilo bez dobre, dinamične režije i glume članova ansambla, od kojih se posebno izdvojila Helena Minić Matanić, koja kao školska ravnateljica stvara kod publike dojam kao da se radnja odvija uistinu u školi, a ne u kazalištu.
Naravno, rasprodanim predstavama zacijelo je doprinijela i hrabra odluka o izvedbi novog djela iz trilogije međimurskog hit pisca, i to čak i prije nego što je objavljeno. Publiku, očigledno zanima (koruptivna) sadašnjica, koja ponekad ili često nije daleko od grčkih tragedija, kao što to zorno pokazuje smrt policajca u Međimurju. Za nadati se samo da će još biti takvih uspješnica, a jednom se možda uprizori i neka od nesvakidašnjih pojava u Varaždinu, koji je također potresla teška tragedija u redovima policije, ali i nikada razjašnjeni nestanak oružja, a da se ne govori o drugim čudesima...
