Njegova brza ostavka, nakon što ga se osumnjičilo za korupciju, pokazuje kako se visokopozicionirani dužnosnici trebaju ponašati u ovakvim slučajevima - to vraća ljudima vjeru u politiku, ustvrdila je Jadranka Kosor, bivša predsjednica Vlade RH, osvrćući se pomalo romantičarski na prošlotjednu ostavku kancelara Sebastiana Kurza, koji je otišao uz (milo)zvučnu, ali isiljenu poruku da je zemlja važnija od njega.
Naime, unatoč sumnji da je porezni novac koristio za kampanje stranke, odnosno istrazi zbog lažnog svjedočenja, Kurz svega dan ranije nije ni pomišljao na ostavku jer su on i OeVP “sposobni i žele raditi”. Međutim, od Kurzovog daljnjega djelovanja kao kancelara neće biti ništa ne zato što bi mu se probudila savjest, već zato što je shvatio da u parlamentu neće imati podršku Zelenih, koalicijskog partnera njegove stranke, niti bilo koga drugoga pa da su neizbježni izvanredni izbori.
Zašto onda u nas godinama dužnosti obnašaju ne samo osumnjičeni, nego i optuženi, i to višekratno? To, sudeći po Kurzovom primjeru, nema nikakve veze sa savješću, već slabim strankama, odnosno nedostatku unutarstranačke demokracije. Upravo zbog toga, stranke u nas uglavnom vode predsjednici s (pre)velikim ovlastima, kojima se nitko unutar njih ne usudi takvo što predbaciti, a s koalicijskim se partnerima i opozicijom sve lako dogovori. Ili ih se, jednostavno, zamijeni.
Ipak, koliko god naše stranke bile mesijanske, ovisne o jednom čovjeku i njegovim suradnicima, još jadnije su, nažalost, njihove alternative: liste, platforme, pokreti... Zorno se to vidi u Zagrebu, osobito onim što se zbiva(lo) oko Holdinga.
-Do sada nisu pokazali da su pametni i sposobni, a ni pošteni jer su i oni slabi na kumove i zahvalni donatorima te počinju sličiti na “kumeke” koje su rušili. Šteta za Zagreb, ali sad bar znamo kakav bi cirkus bio da oni vode Hrvatsku, ocjenjuje jedan komentar Možemo, dok drugi kratko poručuje: Možemo (zasada) ne može!
Ove riječi valja imati na umu i u Varaždinu. To platforma Budimo grad također iznenađuje iz dana u dan, ali, nažalost, sve češće negativno. Izlijeću jer im se žuri, a tako zbijaju i redove. Zadnji primjer istup je u vezi TPV-a, gdje se priprema natječaj.
- Natječaj za direktora TPV-a nije raspisan... Što se čeka, pitaju u PBG-u, a istovremeno u NO TPV-a, kojeg službeno još uvijek vodi Mario Lešina, šalju zaposlenicu iz “svog” odvjetničkog ureda. Pri tome se ne libe prozivati direktora, iako je zaposlen u TPV-u od 2007., i to upravo na preporuku njihove članice, a niti jedan njegov prethodnik nije izabran na natječaju niti na određeni mandat, dok su neki imali i veću plaću... A tvrdnja da je nakon njegovog imenovanja za direktora njegov otac zauzvrat postao zaboravan na sudu u postupku protiv Ivana Čehoka – vremenski nije točna. Naime, on je zašutio je prije, a zašto - to bi trebali istražiti pozvaniji...
