Ako ima nešto dobro u vijestima o zaustavljanju gradnje nove zgrade bjelovarske bolnice – do čega ipak ne bi trebalo doći nakon odlučnog istupa bjelovarsko-bilogorskog župana Damira Bajsa – onda je to spoznaja da za taj projekt, vrijedan 160 milijuna kuna, više od polovice novca treba stići iz EU-a. To bi trebao biti zoran primjer gdje valja potražiti nužan novac svima koji muku muče s primjerenim prostorima u zdravstvu ili drugim kapitalnim investicijama.
Vrijedi to i za Varaždinsku županiju, u kojoj se uporno zagovara javno-privatno partnerstvo, iako je riječ o dvojbenom modelu gradnje, u kojem i privatni partner završava u problemima, a javni partner stenje pod teretom obveza. Što li bi se to još trebalo dogoditi pa da se i u nas kapitalni projekti počnu financirati novcem iz EU-a, što se rijetko čini, kao što i pokazuju analize Instituta za financije?
Da se ipak i u nas počinje shvaćati kako nije dobro robovati prošlosti, pokazuje dogovor triju glavnih stranaka oko novih čelnika varaždinskih zdravstvenih ustanova. Uobičajeno postavljanje svojih stranačkih kolega zamijenjeno je kompromisnim rješenjima, a što je još važnije, to bi trebalo osigurati potporu kapitalnim investicijama u varaždinskom zdravstvu i s lokalne i s nacionalne razine. Bude li nešto napokon izgrađeno, bit će to nesumnjivo primjer za sve one koji zagovaraju i priželjkuju politiku „glave skupa“ u javnom interesu, pogotovo dok u Hrvatskom saboru vlada neozbiljnost i jalova razračunavanja, a unutar glavnih stranaka progoni neistomišljenika i/li krize izazvane dvojbenim poslovno-privatnim odnosima njezinih čelnika. Međutim, ni na ovdašnjoj političkoj sceni nije sve idilično: dok se jedni s neistomišljenicima razračunavaju raspuštanjima i isključivanjima, drugi šalju SMS poruke za koga ne treba glasovati na izborima!?
No ne staje se samo na tome. Političke konkurente ne samo da se proziva za rad za privatne interese nego se podnose i kaznene prijave uz vrlo teške kvalifikacije, gotovo presude. I to, ironije li, protiv onih koji su slično činili nekada drugima. Kao da nije dovoljno ukazati na njihove dvojbene postupke i prepustiti ih sudu javnosti te nadležnim tijelima. Tako bi se radilo, da tu nisu (i) drugi interesi. Recimo, promocija radi osvajanja vlasti.
Istina, može se doći do vlasti dvojbenim kaznenim prijavama i vlastitim “presudama”, ali to ne znači da će se od toga bolje živjeti. Dapače, sasvim suprotno. Zorno to pokazuje naša svakodnevica pa bi neki valjali “ohladiti glave” i uhvatiti se EU i drugih projekata kako bi se prilike poboljšale, a ne pogoršale.
