Kako bi ispunila dogovoreno sa sindikatima u prosvjeti, Vlada neće, nažalost, prvo preispitati rashode te objasniti, primjerice, porast broja učitelja i nastavnika u odnosu na broj učenika ili njihovu manju opterećenost, već će, jednostavno, zagrabiti u državni proračun. A već sada izdvajamo za obrazovanje više od prosjeka EU 28, dok znanje učenika nije baš takvo.
Dok zemlje EU 28 za obrazovanje daju 4,6 posto BDP-a, Hrvatska izdvaja 4,7 posto BDP-a, od čega samo za predškolsko i osnovnoškolsko obrazovanje 2,3 posto, po čemu smo na petom mjestu u EU. Prema podacima Eurostata za 2017., koje je zadnje dostupno, iza nas su Rumunjska (2,8%), Irska (3,3%), Bugarska (3,6%), Italija (3,8%), Slovačka (3,8%), Grčka (3,9%), Španjolska (4%), Njemačka (4,1%), Češka (4,6%)...
Ovo, očigledno, solidno izdvajanje za obrazovanje, osobito predškolsko i osnovnoškolsko, sada će se još povećati. A kako to ne bi bilo kroz dodatke na plaću, već kroz rast koeficijenata, svašta se čulo i čuje. Kao razlog za porast koeficijenata učitelja i nastavnika navodi se promjena njihovog dosadašnjeg načina rada zbog obrazovne reforme, kao da se svi poslovi s vremenom ne mijenjaju. Često se govorilo i o zaostaju u odnosu na koeficijente koje imaju sveučilišni asistenti s kojima su nekada bili u istoj razini. Međutim, kao što smo pisali, veće koeficijente uvijek su imali asistenti, koji se biraju među najboljim, a ako nakon šest godina ne doktoriraju - gube posao.
Kao razlog za porast koeficijenata učiteljima i nastavnicima za 6,11 posto navodilo se i zaostajanje plaća za drugima u javnim službama, posebice socijalnoj skrbi i zdravstvu. Tako se, primjerice, ukazivalo da je koeficijent inženjera kemije u školi niži od inženjera kemije u bolničkom laboratoriju. Istina, stupanj obrazovanja je isti, ali je li isto i radno vrijeme, odnosno njihova opterećenost?
Rade li, primjerice, škole „petkom i svetkom“, odnosno prekovremeno, što sada izaziva revolt u zdravstvu za koje Hrvatska, usput rečeno, izdvaja 6,3 posto BDP-a, a EU 28 daje 7 posto. Nezadovoljni su i policajci, nenastavno osoblje pa i cestovni prijevoznici, koji najavljuju prosvjed jer, vele, jedino tako se stvari kod nas rješavaju.
Ipak, jedan argument prosvjetara čvrsto stoji: koeficijenti su se povećavali i drugima, i to također bez jasnih objašnjenja. Ili čudnih, kao nedavno u Ministarstvu vanjskih poslova. Govorilo se da će se povećati složenost poslova u vrijeme predsjedanja EU-om, kao da će to predsjedanje trajati vječno.
Iako Vlada to nije htjela, duh koeficijenata izlazi iz boce, ocjenjuje Velimir Šonje, i to zbog nevjerodostojnosti i izostanka analiza, odnosno opće krize upravljanja u javnom sektoru. Zvuči oštro, zar ne?
