Neka ovo došašće bude došašće za pamćenje, poručio je vlč. Ivica Cujzek, župnik Župe Sv. Fabijana i Sebastijana, protekle subote ispred Varaždinske katedrale gdje je drugu adventsku svijeću upalila Marija Hrašćanec, predsjednica Mammae kluba i dobitnica ovogodišnje nagrade za životno djelo Grada Varaždina, uz Nikolu Dugandžića.
Ovaj Advent - ili barem njegov početak - zacijelo će i ostati u pamćenju, ali ne po miru i dobrom, već sasvim suprotnom, i to u dijelu Varaždinske županije, ako ne i cijeloj pa i šire. U njegovom prvom tjednu tu su se zaredali tragični događaji kakvi se ne pamte ili barem ne u tako kratkom vremenu, osobne i obiteljske tragedije koje su potaknule preispitivanja normi i vjerovanja, te otvorila brojna pitanja, a najčešće zašto su se dogodile te jesu li se mogle spriječiti. Istovremeno, pokazale su kakvi smo kao pojedinci i društvo.
Dva dana prije paljenja svijeće, koja u drugom adventskom tjednu simbolizira mir, jedan se život zauvijek ugasio ispred varaždinske Arene. Je li preminuli s ograde prilaznog dijela sportske dvorane slučajno pao ili namjerno skočio javno nije poznato, a još manje koji bi razlog bio. Ma što bilo posrijedi, nesumnjivo se radi o tragediji koja se, slučajno ili ne, dogodila baš kad se održavao humanitarni turnir.
Dan ranije u Donjoj Voći suprug je ubio suprugu pa presudio sam sebi. Dakle, još jedan žalostan slučaj koji svjedoči o nesposobnosti suočavanja sa stvarnošću, koja ma kakva bila, sigurno nije takva da bi opravdala gubitak dva života na tako okrutan način. Unatoč određenim pomacima koji se rade, rastući femicid, očigledno, ne znamo smanjiti, a kamoli stati na kraj, ni većim kaznama, ni sociološki, ni...
A dan prije toga su u Ljublju Kalničkom također oplakivana dva života, i to malodobna, neki tvrde u dobi od godine i dvije. Njihova tijela pronađena su u voćnjaku roditelja koji su ih tu i pokopali nakon smrti koju bi skrivili, sudeći prema navodima policije, zbog teškog zanemarivanja djece.
Međutim, postoje i oni koji tvrde da su se otac i majka itekako skrbili o to dvoje, kao i o trećem djetetu, ali sukladno svojim uvjerenjima i vjerovanjima. A ona su, čini se, bila vrlo radikalna: ne samo da su se udaljili od državnih, nego i drugih tijela pa i zdravstvenih. Zato bi odbijali i medicinske usluge, što je moglo dovesti do tragedije zbog koje je Općina Ljubešćica ovaj ponedjeljak proglasila danom žalosti. A žalovanje će još dugo biti dio života ako ne roditelja, onda bližnjih, koji su potreseni.
U našoj anketi, unatoč svemu tome, većina drži da su za ovu tragediju odgovorne institucije. No, nejasno je što se može učiniti kad se netko udalji od društva i odbija liječničku pomoć, uvjeren da je to u skladu s njegovim vjerskim ili drugim uvjerenjima. Za svoj i život svojih bližnjih ipak najveću odgovornost imamo mi sami.
