Presuda po kojoj bi Zlatko Koračević mogao biti vraćen na posao i usto dobiti 1,1 milijun kuna, službeno vozilo i još ponešto jer je 10. svibnja 2013. nezakonito smijenjen s mjesta predsjednika uprave HEP-a – u kojem je bio od 23. veljače 2012. – nije naišla, blago rečeno, na razumijevanje. Mnogi, naime, tek sada javno dvoje oko (morala) bivšega poduzetnika i kasnijega saborskog zastupnika koji je 2005. ušao u Hrvatski sabor kao zamjena za Radimira Čačića pa danas prima zastupničku mirovinu od gotovo 10.000 kuna i kao umirovljenik nastoji dobiti sve ono što misli da mu pripada.
Iako zbog obeštećenja Koračevića HEP-u prijeti gubitak milijunskog iznosa, a gotovo još toliko zbog obeštećenja još dvaju smijenjenih članova NO-a HEP-a, nepravomoćna je presuda u biti zapravo jako dobra, posebice uzme li se u obzir vrijeme u kojem je izrečena. Naime, dok Most nezavisnih lista i dalje zastupa izbor vodećih ljudi javnih poduzeća na temelju natječaja, zastupnik HDZ-a Ivan Šuker nedavno je najavio nastavak stare prakse političkog imenovanja koju je – nakon što je HDZ 2011. donio s Bruxellesom usklađen propis za izbor direktora javnih poduzeća na temelju natječaja – oživio Zoran Milanović ustvrdivši da je „političko imenovanje – normalno“. – Nije da mi nastavljamo tu praksu, ali ne možete drugačije dok ne promijenite zakon. A da biste promijenili zakone i proveli sve, trebate imati zrakoprazni prostor šest do sedam mjeseci. Vjerojatno ćemo najprije ići s imenovanjima pa s promjenom zakona, jer da biste provodili politiku, morate imati ljude koji mogu provoditi politiku – rekao je Šuker obrazlažući mogućnost novih političkih imenovanja, kao da uistinu ima smisla žuriti i postavljati nove direktore na “šest-sedam” mjeseci, odnosno izlagati se riziku za nove radne sporove kao ovaj Koračevićev.
Nepravomoćna presuda u korist nekadašnjeg načelnika Bednje dobra je upravo zato što zorno upozorava na neke od štetnih posljedica političkih imenovanja iako najtragičniji mogu biti loše vođenje poduzeća i politička uhljebljivanja niže rangiranih, a ne trošak zbog naknade štete uslijed nezakonitog otkaza, pa makar bio i milijunski. Uostalom, što priječi državu, odnosno danas vladajuće, da započne postupak protiv članova nadzornog odbora koji su skrivili nezakoniti otkaz bivšem predsjedniku uprave HEP-a, osim ako i oni ne misle nastaviti s praksom političkog imenovanja raznih nadzornih tijela i direktora? Kad bi vladajuća koalicija uvela praksu naknade štete od (ne) odgovornih nadzornika, kako na nacionalnoj tako i nižim razinama, zacijelo bi mnogi dobro razmislili prije nego što bi sjeli u nadzorne odbore i upravna vijeća ili prije nego bi na vodeća mjesta počeli postavljati svakojake po političkom ključu, a možda bi kod dobrog dijela članova političkih stranaka splasnulo zanimanje za politiku.
Nasuprot tome, uvođenje uistinu stručnih nadzornih tijela te javnih natječaja u izboru direktora javnih ustanova i poduzeća potaknulo bi nadu u drukčiju budućnost Hrvatske iako ni javni natječaji nisu uvijek jamstvo da će izbor biti fer, a izabrani uistinu najbolji. Vidjelo se to nemali broj puta, kako na državnoj tako i na nižim razinama. Da bi odabrani dobio zaposlenje, smišljaju se svakojaki načini koji dovode do tragikomičnih situacija. Tko je, primjerice, jedan od članova nadzornog tijela jedne varaždinske javne ustanove kandidata pitao što bi učinio da Varaždin dobije Olimpijske igre!?
Da bi se izbjegle takve nakaradne situacije i dobilo kvalitetnije vođenje i nadzor rada javnih poduzeća i institucija, nužni su odgovarajući propisi, jer sređena država ne bi smjela ovisiti (samo) o tome ima li netko ili nema sram, moral i tome slično.
