Prema indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, Hrvatska zauzima 63. od 180 mjesta i uz bok je Grčke, Slovačke i Italije, dok su u EU lošije samo Bugarska, Rumunjska i Mađarska. Naravno da se o utemeljenosti ove percepcije, odnosno opažanja, može dvojiti, pogotovo kada najmanje korumpirana ispada Danska, čija je banka bila pod međunarodnom istragom jer je njezina estonska podružnica oprala više od 200 milijardi dolara.
Međutim, nedvojbeno je da se u nas itekako daje povoda za loš dojam koji ostavljamo u sprječavanju i suzbijanju korupcije. Jedan od zadnjih primjera za to slučaj je Žarka Tušeka. Prvi na listi HDZ-a za Sabor iz III. izborne jedinice snimljen je kako nudi fotelje u zamjenu za glasove. Zbog toga se morao odreći čelnog mjesta krapinsko-zagorskog HDZ-a, ali ostaje zastupnik. USKOK je, doduše, pozvao autora snimke, ali premijer i predsjednik, naši najpozitivniji političari, ne vide kaznenu odgovornost.
- To je jadno i bijedno, ali uopće nije trgovina utjecajem, već naprosto anticipirana trgovina utjecajem u smislu stvaranja neke koalicije. To izjednačiti s kaznenim djelom. Tu ne vidim, ne da ne vidim, već ću braniti pravo političara da budu budale, ustvrdio je Milanović, dodajući da je dobro da javnost vidi čime se služe političke stranke i kakve su im nakane.
Nekima nije dobro sjeo stav Milanovića, koji je nazvan sindikalcem političke kaste, koja uhljebljuje svoje gdje stigne, od državnih do gradskih i županijskih tvrtki, pročelničkih i drugih javnih mjesta. No, sviđao se nekom ili ne njegov istup, Milanović je u pravu, barem što se tiče ocjene da će se teško naći Tušekova odgovornost.
Da je tako, govori sudbina jedne kaznene prijave. Naime, nakon što su Varaždinske vijesti svojedobno objavile da je zatvoren inozemni ured za privlačenje ulaganja, koji je otvorila tvrtka Varaždinske županije svega koji mjesec ranije, uslijedio je kazneni postupak. Protiv urednika, temeljem prijave zaposlenice. Na sudu je utvrđeno da je ured i stan koristila te djelatnica, zaposlena bez natječaja, a odabrana na kavi članova HNS-a kojoj je pripadala. Ni to nije prošlo bez prijave.
Međutim, dok se protiv urednika postupak djelomično nastavlja, potonja je odbačena. Zbog zakona, manjka volje ili dokaza? Teško je reći, no sigurno je da nije dovoljno javno razotkrivati razna pogodovanja, već ih treba i sankcionirati. Inače će objave o njima služiti samo za deprimiranje ili uveseljavanje javnosti, kao što je to slučaj s imovinskim karticama sudaca i tužitelja. Naravno, treba pratiti nesrazmjer imovine svih pa i njih, ali to treba činiti sustav porezne uprave. Odlučno, diskretnije i automatski jer ovo što imamo može imati i neželjene pa i opasne posljedice, a nikakve koristi.