Zatvaraju se sve tržnice i objekti u sklopu njih, i zbog loše organizacije i zbog nepoštivanja naših mjera. To je već sada na snazi, a od jutra će biti zabranjeno napustiti mjesto prebivališta, tako da nema više putovanja iz grada u grad.
Rekao je to čelnik Nacionalnog stožera civilne zaštite i potpredsjednik Vlade RH Davor Božinoviću u nedjelju, četvrtog dana od kada su zbog širenja novog virusa (i) u Hrvatskoj donijete restriktivne mjere u vezi kretanja građana i rada gospodarskih subjekata, koje se iz dana u dan pojačavaju: trgovine koje su još mogle raditi, od ovog tjedna mogu samo skraćeno. Ili uopće ne.
Da je nužno smanjiti socijalne kontakte - u to nitko ne bi trebao dvojiti. Dovoljno je pogledati Italiju pa da se vidi kuda vodi (i) olako shvaćanje mjera koje se donose: prenapregnuti zdravstveni sustav jedvna se nosi s brojem zaraženih, koji raste iz dana i dan, kao i broj preminulih. Najviše zaraženih početkom tjedna bilo je, naravno, tamo gdje je i sve počelo, Kini – 81 tisuća (preminuo 3.261), ali slijedi Italija sa skoro 60 tisuća zaraženih te već 5.476 preminula jer dnevno umire i po 600 ljudi!
Srećom, ali i odgovornijim pristupom, Hrvatska je daleko od tih brojki. Zasada. No, i u nas se vidi snažan rast broja oboljelih zadnjih dana. Stoga je razumljivo da je nužno donositi nove mjere.
Međutim, trebaju li zabrane i ograničenja vrijediti u istom obujmu za sve sredine? I posebice za svakoga?
-Lako je reći da se nešto zatvori, ali to ima reperkusije na cijeli niz životnih okolnosti, ljudi rade", ukazala je ovih dana Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti. A ministar zdravstva Vili Beroš naglasio je da se dosada težilo balansu i tako će se uvijek pa da je iduća, četvrta faza „ograničenje kretanja u pojedinim područjima“.
Tome se nema što prigovoriti. Naravno da je zdravlje na prvom mjestu, ali za sredine u kojima ono nije ugroženo uistinu ne bi trebalo uvoditi ograničenja, pogotovo ona koja će nedvojbeno paralizirati gospodarski život, kao što je zabrana napuštanja mjesta prebivališta za sve pa i za one koji idu na posao, čega nema čak ni u Italiji.
Uistinu, zašto, primjerice, ne bi bilo moguće putovati iz Čakovca u Prelog na posao kada u Međimurju nema niti jednog registriranog slučaja zaraze? Zašto bi neki morali snositi posljedice neodgovornog ponašanja drugih, gdje broj zaraženih raste jer u ljekarne masovno idu oni koji su u samoizolaciji?
Naravno, ne vrijedi to samo za Međimurje, ali tu se stvari dobro vide, iako ni Varaždinska županija nije zapravo daleko od toga. Istina, ima 11 zaraženih u bolnici, ali sve su oni koji su došli iz inozemstva ili njima bliske osobe. Dakle, lokalne (nepoznate) transmisije nema, pa zar onda uistinu treba već sada i tu zaustaviti gotovo svaki gospodarski život, izuzev onih koji rade na daljinu?