Ma kako neugodan i neprimjeren bio za njihove aktere, osobito varaždinskoga župana Anđelka Stričaka, slučaj Strauss, čini se, ipak se smiruje jer, kao što smo već ukazivali, incident na terasi nije ni jedini ni najgori u kakvima smo već imali prilike vidjeti naše političare.
Župani ili (grado)načelnici uredno su obnašali dužnost dok im se sudilo za obiteljsko naselje, zlouporabu položaja itd. I u svim tim slučajevima tražile su se ostavke, prijevremeni izbori i tome slično, ali ne samo da do njih nije došlo, već su akteri kasnije pobjeđivali na izborima. Primjera ima više, a među poznatijima je jedan od prije desetak godina.
Nedugo nakon što je pobijedio na izvanrednim izborima za varaždinskoga gradonačelnika 2011. godine, Goran Habuš skrivio je lakšu prometnu nesreću nakon koje je odbio alkotest, a alkoholiziranost mu je kasnije utvrđena. No, znalački se izvukao: nije ulazio u (neugodne) detalje, a naglašavao je da nije dobro to što se dogodilo te se ispričao - građanima.
Politički su konkurenti, međutim, ukazivali na “ozbiljnu neodgovornost” jer je službenim vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju i time prouzrokovao nezgodu u kojoj, srećom, nitko nije teže stradao, ali je ipak svojim “neodgovornim ponašanjem ugrozio sigurnost građana” i za to bi morao dati ostavku.
- Vidjet ćemo sad principijelnost HNS-a, koji je inzistirao na Bandićevoj ostavci kad je on alkoholiziran prouzročio nesreću - prokomentirao je tada Ivan Čehok. Za ostavku nisu, međutim, htjeli čuti ni Habuš, ni njegova stranka ni njezini partneri. Gradonačelnika Habuša, kako se tvrdilo, “stranački je šef Čačić spasio od kraja političke karijere “. Štoviše, potonja je zamalo i ojačana.
Naime, tri dana nakon nesreće predana je kandidacijska lista za Sabor na kojoj je bilo i Habuševo ime. No, nakon što se pročulo o nesreći, ipak je zamijenjen s Natalijom Martinčević, i to nakon što je, kako se tvrdilo, koalicijski partner “Čačića prisilio da jednog od izbornih aduta HNS-a, pijanog gradonačelnika, barem ne nagradi, ako ga već nije u stanju sankcionirati”.
I dok (i) zbog ovakvih slučajeva pozivi za ostavkom župana ne nailaze na odjek, otvara se ozbiljnije pitanje od toga hoće li Stričak otići ili neće, pitanje (ne)pristranost policije. Reformisti su je prvo prozvali, a sad sa saborske govornice traže unutarnju kontrolu jer Stričak nije prijavljen za narušavanje javnog reda i mira, nije priveden, odbio je alkotestiranje...
Sve to može se zacijelo objasniti. To bi svakako trebalo, želi li se očuvati ugled i povjerenje javnosti te razjasniti slučaj u kojem je i dalje previše toga nejasno i sumnjivo, a tako ne bi trebalo biti samo da se od početka primjerenije reagiralo i izvještavalo. No, još nije kasno...
