Možda su i u pravu u HNS-u kada vjeruju u nastavak razgovora predstavnika Vlade RH s predstavnicima sindikata u osnovnim i srednjim školama te postizanje dogovora oko rasta plaća, odnosno koeficijenata složenosti poslova. Međutim, teško je razumjeti takav optimizam kada se nastavlja cirkularni štrajk prosvjetara, a čuju se izjave da niti jedna strana nije sklona popuštanju.
Naglašavajući da nastavljaju s pritiskom kako bi vladajući nastavili dijalog, sindikalisti u svim istupima poručuju da ne misle odustati od zahtjeva za povećanje koeficijenta složenosti posla za 6,11 posto, budući da su oni povećani drugim javnim službama za koje se pronalazi novac, ali ne i sustav obrazovanja, čiji je zahtjev težak oko 450 milijuna kuna. Za sindikate to nije značajan novac pa jedino vide mogućnost pregovora o tome kada bi im se povećao koeficijent.
Uzvraćajući da su zapravo sindikati prekinuli dijalog pokretanjem štrajka, kao i da drže do statusa i digniteta obrazovanja, iz Vlade pak nude dva posto veće plaće od ovog mjeseca isto toliko posto od 1. lipnja iduće godine. I to ne kroz povećanje koeficijenata, nego dodatke, što ocjenjuju da je najviše što je trenutno moguće, bez zaduživanja. Uz to, podsjećaju da su, za razliku od vlade SDP-a, povećali osnovicu plaće za 587 kuna, odnosno za 550 milijuna na godišnjoj razini, kao i da su plaće dodatno rasle i temeljem tri kruga poreznih rasterećenja, a vraćen je i regres te božićnica za javne i državne službe, za što je osigurano 550 milijuna kuna godišnje, od čega za Ministarstvo znanosti i obrazovanja oko 225 milijuna kuna te povećala dnevnice s 150 na 200 kuna i prava za troškove prijevoza, što je na razini javnih službi ukupno povećanje od 150 milijuna kuna godišnje.
Očigledno, nemoguće je poricati da pomaka u prosvjeti nema, a jesu li zahtjevi za rast koeficijenta složenosti opravdani ili ne teško je zaključiti jer razlozi za to nisu javno podastrijeti ni uoči, a niti prva dva dana štrajka, izuzmu li se nevjerojatne izjave poput one ljetošnje da je zatraženo povećanje nužno jer se ne može očekivati da će netko, nakon reforme, raditi „za isti novac 70 posto više“!?
Umjesto ovakvih čudnovatih izjava, bolje bi bilo da se javno podastre kolike koeficijente, primjerice, imaju prosvjetari u drugim zemljama, osobito onim usporedivima, odnosno kakve su im plaće, ali ne u apsolutnim iznosima, već u odnosu na njihove prosjeke. Naravno, svima bi u nas trebale biti veće plaće jer smo s njima pri dnu EU, ali čim se najavi njihovo povećanje kroz npr. smanjivanja doprinosa za mlade, tome se opiru gradovi i općine, iako bi njihovi čelnici u dobrom dijelu trebali biti volonteri, ako bi ih uopće trebalo biti u tolikom broju.
